Prošle nedelje sam prvi put plela kape. I to ni manje ni više već tri odjednom. Mnogo mi se dopalo. Dopalo se i Indijancima, ali nisu bili baš voljni da se slikaju. Istinu rečeno, ne bih ni ja bila voljna da poziram na dvadeset i nešto stepeni sa sve kapom na glavi. (Samo da napomenem da je danas 2. novembar, čisto da ne bude zabune! Kao da smo na južnoj polulopti.) Našla sam mustru i za sebe, ali o tome u narednom postu. Da ne bude previše kapa odjednom. Pozdrav, Tanja
jaooo, kako su samo dobre :D :D :D
ReplyDeleteStrava su!
ReplyDeleteSlatki su ovi tvoji Indijanci :) Sa kapama pogotovo.
ReplyDeleteOva najmlađa ima izraz lica koji sve govori! Tak i moja djeca izgledaju dok ih nagovaram!
ReplyDeleteKape su preslatke!
Glede pitanja o knjizi za heklanje: nema šema, samo pisane upute - i, onako iskreno, trebala bi barem osnave naučiti. Na web site PurlBee imaš osnove heklanja, ako te zanima!
Uglavnom - nije potreban doktorat iz heklanja, dovoljno je proći prvi razred, ha ha!
This comment has been removed by the author.
ReplyDeleteFantasticne su kape,zive i vesele boje-brzo ce zahladneti ne brini ;)
ReplyDeleteSorry na brisanju komentara,malkice sam se posvadjala sa tastaturom
Ne možeš ozbiljno očekivati komentare na kape kad su manekeni tako lijepi! Ok nisu svi oduševljeni poziranjem, ali ništa manje lijepi :-)
ReplyDeleteTek da ne padneš u depru ... evo i kapice su lijepe, lijepo si to napravila.
Sarene, vesele, lijepo uradjene, pa sta ces vise!! A manekeni...pa mislim da najmladja najslabije umije da prikrije svoje "odusevljenje :))) Kako god, preslatki su svo troje !!!
ReplyDeleteO, baš slatko! Vesele kapice za veselu dječicu!
ReplyDeleteDivota ih je pogledati - na lepoj deci sve je jos sto puta lepse!
ReplyDeleteKape su zaista uspele, ali ja gledam samo u manekene!
Tanja draga, vidi se da su Tvoji!
Cmokic u kapice!
Jooooj sto su slatki!!!
ReplyDeleteverujem da ti se dopalo,kape su fantazija!
ReplyDeleteMnogo su slatki,a kapice su prelepe.
ReplyDelete