24.4.09

Ovog puta bez dobrog naslova

Moja nova drugarica Ružica


Da, da primam kritike. Sve se probudilo, samo sam ja zaspala! U stvari, i nisam baš zaspala, naprotiv. Ponovila sam se i imam novu "drugaricu" Ružicu i puno vremena provodimo zajedno. Sunce sija, ja rešila da budem ekolog, a i u duhu vremena i Seke, da vozim bicikl. Elem, vozila sam ja bicikl i ranije, ali mi je bio nekako nepraktičan, a nepraktičan je bio zato što je bio maunti bajk (kakav sam bila kreten, kao da me je neko terao). Dok mi konačno nije sinulo da bih i ja mogla da se ponovim lepom "mašinom", bez brzina, da kočim na pedale (kontraš), da imam korpu za bakaluk. Sada samo jezdim i uživam. Zato ništa drugo i ne radim.
Mislim ne pletem, ne tkam, ne šijem... Neće ova faza dugo trajati, ali ipak osećam po malo grižu savesti. Zbog toga sam završila Ivi džemperak, ali sam je jedva nahvatala da se fotografiše. Izraz lica sve govori. Dugo sam razmišljala da li da stavim dugimiće ili rajsferšlus pa sam se na kraju odlučila za ovo drugo. Bilo mi je nekako lakše.

Deca su do pre neki dan bila na raspustu, pa smo ovo lepo vreme iskoristili i otputovali u Ohrid. Četiri dana opuštanja, šetnje, razgledanja, vožnje po jezeru, dobrog društva i dobre klope.

Crkva Sv. Jovan Kaneo

Raspoloženo društvo za šetnju i razgledanje. Sve ne znaju kuda će pre :)! Samo malo sam ih smarala, nisam jako.


Ovo je razboj iz praistorijskih vremena. Eto i tada se tkalo, a razboj se nije puno promenio do današnjeg dana.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...