30.9.11

Pletena kapa



Nazvala sam je "Roršahova mrlja na tam-tamu". Radjena je od ostataka pamučnog konca, a recept je ovde.

Kad sam već dobrano odmakla od početka, ukapirala sam da nisam baš najsrećnije izabrala kombinacije boja da šara dodje do izražaja, ali sve ukupno mi se dopada. U stvari, otkinula sam na sam oblik kape, mnogo više nego na šaru:) Vremena za popravni imam...

21.9.11

Trouglasta marama sa rupicom viška


Desi se ovo i pravom majstoru, a kamoli meni:))).
Rupicu nisam primetila sve dok maramu nisam završila. A onda me mrzelo da param...
Pa nisam ni ja savršena, u slučaju da je neko pomislio:)))
Detalji ovde.
Vunicom sam očarana, a dobila sam je pre skoro dva meseca na susretu pletilja od Vergissmeinnicht. Na žalost, propustila sam da napišem post o susretu, ali evo još jedan link na tu temu. Bože, kao da je bilo pre sto godina, baš bismo mogle opet....

15.9.11

Vesele patike




Nekad imam grižu savesti zato što najmladju Indijanku oblačim u "outletu na tavanu". Ona jadnica uvek sve nosi polovno, retko kad dodje na red da ide u grad da se ponovi. Sudbina trećeg deteta...
Ove patike još uvek izgledaju kao nove, ali su plave, za dečake, iz zaostavštine starijeg brata. Da budu devojačke, koristila sam flomastere za tekstil i malo ih iscrtala. Mnogo su mi se dopale, ali...
Kad sam sve završila, Iva je rekla: "Znaš mama, te patike me žuljaju!" I ja se sad pitam, je l' me zavitlava ili stvarno...
A nekada su izgledale ovako:

Još fotografija ovde.

7.9.11

Dva letnja projekta

Konačno je sve krenulo svojim tokom. Dugo toplo leto puno lenčarenja i štrajka, da, da, dobro ste pročitali, štrajka - je završeno. Elem, štrajkovala sam u kuhinji:))) Klinici su to jedva dočekali, da i oni nekad imaju sendviče za ručak, a i sto nisu morali da postavljaju. Bili su poštedjeni i onog mog "ruuuuučak" iz sve snage. Kakva radost:))! No, počela je škola i sve polako ulazi u svakodnevnu kolotečinu, dovodimo se u red, ranije ležemo i ustajemo, ručak se redovno kuva, oni postavljaju sto, sobe se spremaju... Ma, k'o veliki smo, šta da vam pričam. Iako sam celo leto bila kod kuće, osim onih par dana na moru, tako mi je bilo lepo. Radila sam ono što sam htela, kako sam htela, ma baš sam uživala. Oslikavala sam stolice, plela, čitala, tumbala malo po kući... Nisam fotografisala, nekako sam se ulenjila, pa sam čekala veliku Indijanku da ona to obavi. Skoro sve stolice su oslikane, pa će narednih dana biti i fotografije, a do tada malo pletenja.

Nesudjeni šal se pretvorio u štraftasti džemper i vrlo sam zadovoljna kako izgleda. Detalji ovde.



Onaj "zlosrećni" morski projekat je okončan još davno, samo nisam smogla snage da se fotografišem po onoj vrućini.

U zimskim danima će lepo da čuva krsta... Baš sam k'o babuskera, al' stvarno će biti tako. Topao i dovoljno dug...
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...