Ovih dana mi je pod ruku došla ova fotografija:
Bilo je to negde početkom onih gadnih devedesetih, pre nego što su se zahuktale, na venčanju moje drugarice. U to vreme nekako nije bilo u modi da se prave veliki svatovi (ili se ja nisam kretala u takvom društvu). Mladenci, kumovi, par drugara, žurka u stanu i to je bilo to. Bez šljaštećih haljina, štiklica i sličnog dekora. Ali da ne bude baš sve obično, mlada je bacala buket. Ja sam ga uhvatila i evo već više od dvadeset godina čekam da me muž (nevenčani) privede oltaru. Grešno živimo sve ove godine, tačnije još uvek sam na probnom radu, a i deca su nešto navalila! Ne da se Sindža:)))! No, sav ovaj uvod nije priprema, ni objava venčanja, već prikazivanje džempera;))!
I tada i sada najomiljenije boje: žuta, narandžasta i zelena. To su bili ostaci pamučnog konca, koji su se uklopili baš onako k'o iz beneton dućana koji je u to studentsko vreme bio misaona imenica... I rukavi su bili tri četvrt, nisam imala dovoljno za normalne rukave. Na žalost, posle nekoliko godina sam ga oparala, pamuk se ofucao i nije mi više bio lep.
Lanena torba na ramenu je u funkicji i dan danas. Ona je još uvek u istom stanju, iako se nosi vrlo intezivno tokom celog leta.
Da li ste primetili naramenice? Bože, k'o razbijač! Moda je čudo.
Bilo je to negde početkom onih gadnih devedesetih, pre nego što su se zahuktale, na venčanju moje drugarice. U to vreme nekako nije bilo u modi da se prave veliki svatovi (ili se ja nisam kretala u takvom društvu). Mladenci, kumovi, par drugara, žurka u stanu i to je bilo to. Bez šljaštećih haljina, štiklica i sličnog dekora. Ali da ne bude baš sve obično, mlada je bacala buket. Ja sam ga uhvatila i evo već više od dvadeset godina čekam da me muž (nevenčani) privede oltaru. Grešno živimo sve ove godine, tačnije još uvek sam na probnom radu, a i deca su nešto navalila! Ne da se Sindža:)))! No, sav ovaj uvod nije priprema, ni objava venčanja, već prikazivanje džempera;))!
I tada i sada najomiljenije boje: žuta, narandžasta i zelena. To su bili ostaci pamučnog konca, koji su se uklopili baš onako k'o iz beneton dućana koji je u to studentsko vreme bio misaona imenica... I rukavi su bili tri četvrt, nisam imala dovoljno za normalne rukave. Na žalost, posle nekoliko godina sam ga oparala, pamuk se ofucao i nije mi više bio lep.
Lanena torba na ramenu je u funkicji i dan danas. Ona je još uvek u istom stanju, iako se nosi vrlo intezivno tokom celog leta.
Da li ste primetili naramenice? Bože, k'o razbijač! Moda je čudo.