29.10.14

Iznenađenje

Kada sam pravila "to do" listu štrikaćih radova nisam ni slutila koliko će to biti produktivno. Em imam predivo, em imam mustre za isto, moje je samo da radim. Za sada mi ide vrlo uspešno, ali najveće iznennađenje je velika Indijanka. Kada sam završila ovu tuniku i pokazala joj, samo je klimnula glavom. Mislila sam da je nije ni pogledala, a ja opet kad nešto završim, moram svima da idem na ganglije i pokazujem šta sam uradila. Pa onda moji ukućani klimaju glavama a sebi se misle, a i govore glasno "ajde bre ženo dosadna si,  k'o da se ja razmem u to!" ili  klinici "al' je ova mama naporna! ili ono mumlanje "mmm, dobro je!" a nemaju pojma o čemu pričam. Svesna sam ja toga, al' šta da radim kad je jače od mene. Budem baš onako srećna i zadovoljna kako je sve ispalo. Sa ovom tunikom posebno.


Urađena je od nepune dve (dobro ste pročitali) štrengle vunice. Jest' da je štrengla malo veća, 200 gr ~ 610 metara, ali je bogovska. Oduševljena sam bojom, mekoćom, ni sastav nije loš, 30% vuna, 70% sintetika. Ostalo mi je još pedesetak grama, taman za neko kapče ili rukavice. Kupila sam je kod Nace , a jedva sam se odlučila za boju. Ima tako divnih nijansi... Još lepša stvar je što sam tuniku radila iglama br. 5, tako da je išlo k'o po loju - za desetak dana.
Elem, ne završih ja priču sa Indijankom. Kad je dete krenulo u školu, ničim izazvana je zatražila da je obuče. Da sam sedela na stolici, pala bih, sigurno;))) Onako zbunjeno sam je pitala "A šta će ti?"  To nije bilo sve. Gledala je časopis za pletenje i našla model koji joj se dopao i to sam uvrstila u sledeći "štrikaći" plan. Čim završim preostala dva projekta...



20.10.14

Gotov šal

Nenadano brzo sam uradila ovaj šal. Za samo nedelju dana, igle br. 5.5, deblja vunica i voila:


Mislila sam da će biti mnogo sporije, s obzirom na broj pletenica i pirinač broj, a radila sam ga vrlo opušteno uz gledanje filmova...
Dimenzije: 39cm x 154cm, težina nepunih 400 gr.
Ovi dugmići mu daju čar:


Način kako se nosi ovaj šal možete videti ovde. Meni fotograf  danas nije bio na usluzi, tako da fotografija sa sve mojom malenkošču i šalom nema;)
Ovo je prvi projekat sa moje "to do" pletačke liste. Na drugi sam navalila istom brzinom, tako da mislim da će i ona plava tunika iz prošlog posta biti brzo gotova!

13.10.14

Pleteni planovi

Izgleda da je došlo doba godine kada se prave spremanja. Tako sam i ja rešila da napravim malo reda u ormanu, tačnije na policama sa predivom. Dobro sam pogledala šta imam, šta mi dugo stoji i šta sigurno neću koristiti. Prodala sam jedan mali deo prediva i naravno kupila novo. E, tu je sad glavna stvar. Prvo sam se sama sa sobom dogovorila šta ću plesti, stavila na papir i prvi put otišla u radnju sa sve planom. Iz časopisa za pletenje Interweave knits, fall 2009 izabrala sam dve stvarčice. (Tu su još dve, ali te će sačekati da ovo sve uradim;))


Zaželela sam se malo klasike. Pletenice nisam radila jedno dvadeset godina, a tu je i pirinač bod. Mislila sam da će ovo da mi ide sporo, ali za divno čudo ide kao podmazano. Pletenice su male, pa ih radim bez pomoćne igle, tako da je velika ušteda u vremenu.  
Drugi model iz ovog časopisa je ovaj:



To je za veliku Indijanku, ali nije iskuljučeno da ću i ja obrnuti neki krug.
Iz drugog časopisa je ova tunika:


Za ovaj prsluk koji se može nositi na dva načina kupila sam ovu sivu vunicu:



Umalo da zaboravim da sam završila i jedan džemper velikoj Indijanki. Počeli su da joj se dopadaju moji pleteni radovi. Što bi rekao moj otac "tiha voda breg roni"! Uradila sam ga za dve nedelje, a da nisam osetila;))) Skroz sam se odvikla da pletem sa velikim iglama. Ovo sam radila sa iglama br. 7, a detalje možete videti ovde.


To bi bilo to, a sad odoh malo da pletem;))) Valja ovo sve poraditi!

6.10.14

Ciganska posla

O, da znam, nije politički korektno. Ali kako bi zvučalo "romska posla"? Izgubila bi se poenta skroz. Elem, da ja lepo ispričam o čemu se radi.
Pre jedno mesec dana pričam ja sa komšinicom kako je eto došlo vreme da obnovim kuhinjske krpe. Ofucale su se, pune rupa i kojekavih fleka koje nikako ne mogu da skinem. Pa tako svaki put kad idem u grad (živim u gradu, ali na debeloj periferiji, Beograđani koji znaju gde živim sad sigurno umiru od smeha - nepunih 5 km od centra;))) ja kupim nekoliko kuhinjskih krpa i tako polako obnavljam "krpeni" fond. Na to meni komšinica kaže kako ona radi isto to, ali šije tj. porubljuje i seče na odgovarajuću dimenziju laneno platno, tj. lanene stolnjake  preostale još od miraza.  I pri tome mi pokaže kuhinjske krpe. Umalo me srčka nije strefila. Sa vezenim lanenim platnom briše sudove i mulja ih po sudoperu. Počela sam da kukam k'o Damjanov zelenko. Gleda mene žena, pa joj nije jasno... "Evo ti", kaže, "pa radi sa njima šta 'oćeš!"
Tog sekunda sam zgrabila krpe, otišla kući, sela za mašinu i napravila ovaj romantični ceger:



Ovako izgleda sa druge strane, sa sve vezom i rupicama:


Ovo je unutrašnjost cegera, morala sam da dodam malkice veza:


Naravno, čim sam ga sašila, morala sam i da se pohvalim.
I za nagradu dobijem još...
Pa sad nek' neko kaže da nisam Ciganka, pardon Romkinja (nije mi ovo prvi put, ima toga ihahaj;))). 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...