Kada sam pravila "to do" listu štrikaćih radova nisam ni slutila koliko će to biti produktivno. Em imam predivo, em imam mustre za isto, moje je samo da radim. Za sada mi ide vrlo uspešno, ali najveće iznennađenje je velika Indijanka. Kada sam završila ovu tuniku i pokazala joj, samo je klimnula glavom. Mislila sam da je nije ni pogledala, a ja opet kad nešto završim, moram svima da idem na ganglije i pokazujem šta sam uradila. Pa onda moji ukućani klimaju glavama a sebi se misle, a i govore glasno "ajde bre ženo dosadna si, k'o da se ja razmem u to!" ili klinici "al' je ova mama naporna! ili ono mumlanje "mmm, dobro je!" a nemaju pojma o čemu pričam. Svesna sam ja toga, al' šta da radim kad je jače od mene. Budem baš onako srećna i zadovoljna kako je sve ispalo. Sa ovom tunikom posebno.
Urađena je od nepune dve (dobro ste pročitali) štrengle vunice. Jest' da je štrengla malo veća, 200 gr ~ 610 metara, ali je bogovska. Oduševljena sam bojom, mekoćom, ni sastav nije loš, 30% vuna, 70% sintetika. Ostalo mi je još pedesetak grama, taman za neko kapče ili rukavice. Kupila sam je kod Nace , a jedva sam se odlučila za boju. Ima tako divnih nijansi... Još lepša stvar je što sam tuniku radila iglama br. 5, tako da je išlo k'o po loju - za desetak dana.
Elem, ne završih ja priču sa Indijankom. Kad je dete krenulo u školu, ničim izazvana je zatražila da je obuče. Da sam sedela na stolici, pala bih, sigurno;))) Onako zbunjeno sam je pitala "A šta će ti?" To nije bilo sve. Gledala je časopis za pletenje i našla model koji joj se dopao i to sam uvrstila u sledeći "štrikaći" plan. Čim završim preostala dva projekta...
Urađena je od nepune dve (dobro ste pročitali) štrengle vunice. Jest' da je štrengla malo veća, 200 gr ~ 610 metara, ali je bogovska. Oduševljena sam bojom, mekoćom, ni sastav nije loš, 30% vuna, 70% sintetika. Ostalo mi je još pedesetak grama, taman za neko kapče ili rukavice. Kupila sam je kod Nace , a jedva sam se odlučila za boju. Ima tako divnih nijansi... Još lepša stvar je što sam tuniku radila iglama br. 5, tako da je išlo k'o po loju - za desetak dana.
Elem, ne završih ja priču sa Indijankom. Kad je dete krenulo u školu, ničim izazvana je zatražila da je obuče. Da sam sedela na stolici, pala bih, sigurno;))) Onako zbunjeno sam je pitala "A šta će ti?" To nije bilo sve. Gledala je časopis za pletenje i našla model koji joj se dopao i to sam uvrstila u sledeći "štrikaći" plan. Čim završim preostala dva projekta...