18.12.13

Stolica

Pletem, pletem, pa oslikam stolicu i to za moju drugaricu po igli;))) Pletačkoj, naravno.


Baš bi mi trebala jedna ovakva. I za istu namenu! Da stanem na nju da dohvatim nešto sa police, da ne koristim merdevine... Leto je krajnji rok! 

8.12.13

Posle duže pauze

Baš sam se iznenadila videvši da sam poslednji post napisala još u oktobru. Vreme brzo prolazi, a da se nešto posebno događa i nisam primetila. Kad bolje razmislim za ova dva meseca sam imala raznorazne stvaralačke faze i krize. Jedna od tih je bila pletenje i paranje koje me je držalo jedno mesec dana. Šta god da sam uzela u ruke da pletem, nisam bila zadovoljna. Mustrom, bojom, radom. Šivenje je bilo isto tako očajno. Na sreću to dugo nije trajalo, ali još uvek vučem posledice, pa za sada radim samo male, brze projekte koji ne zahtevaju koncentraciju. A za opadanje koncentracije je kriva, niko drugi do  dijeta (tako moj nevenčani kaže, da su  mi sa kilama opali i silni gigabajti memorije;))! E, sad prelazim na glavnu priču.

Naime, ja sam već četiri meseca na dijeti, u stvari možda bi bilo bolje da kažem da sam promenila način ishrane. Ovo je prethodilo tome:

Jako sam se bila ugojila. To je bio proces koji je trajao jedno par godina. Mic po mic, kila po kila i ja dođoh do famoznih 78  (sa dve kile više sam se porađala sva tri puta) što je na mojih 163cm visine poprilično. Nisam bila nešto preterano uzbuđena zbog toga, čak sam dugo i mislila da više neću ni da skidam kile i da se borim sa vetrenjačama. Kompletnu garderobu koja mi je bila tesna (to su bile uglavnom pantalone) sam poklonila i rešavala sam da polako krenem sa obnavljanjem iste. No međutim, imala sam određene, ne mogu reći zdravstvene, bar ja to tako ne doživljavam,  već pre svega fizičke probleme. Svako jutro imala sam velike bolove u nogama, u stopalima naročito, bolela su me leđa, bila sam sva nekako troma i usporena. Svemu tome sam znala uzrok, ali sam ga blago ignorisala.  I onda sam se mislila i mislila šta ću i kako ću dalje. Estetika mi nije bila problem, ionako nosim garderobu koja je šljampava i velika i prekriva stomak, kukove i sve kritične delove. Onda mi je samo jednog dana sinulo: e, nećeš više, sunce li ti žarko, pa zar sa 45 godina da budeš babuskera!? Skidaj kile (al' sad ozbiljno), nema više zezanja sa raznim dijetama koje su dobre dok se drže, ali čim prestaneš vratiš se na staro. To sve naravno znam iz bogatog iskustva držanja raznoraznih dijeta počevši od meni najdažih  mesnih, pa one što se menja svaka četiri dana (proteinski, ugljeno-hidratni voćno-povrćni dan) i da ne nabrajam dalje. Imala sam ja  jedno lepo  teorijsko znanje o klopi i zdravom životu, al' ga nisam primenjivala. I rešila sam da stupim u akciju koja je podrazumevala sledeće:

- uvela sam doručak (od svoje srednje škole nisam doručkovala, tu i tamo doručak mi je bila voćka). Al' sad je onako baš doručak sa sve 'lebom, čvarcima, kulenom, sirom, mlečnim prerađevinama. Mleko svakako ne pijem (tu i tamo popijem ga sa nes kafom, ili napravim kakao). Omaknu mi se i žitarice - pravim ih po ovom receptu ovde, zaista su sjajne.

- ručak sam smanjila i jako vodim računa o tome šta sa čim jedem. Tamna prošlost je za mene kombinacija mesa i krompira, a testo i meso sam za ovih par meseci možda pojela dva, tri puta. I ono najvažnije: u tanjir sipam jednom i basta! Hleb ne jedem uz ručak.

- od pet do šest sati posle podne pojedem voće i  tu se moja klopa završava. Naravno vodim računa da je razmak između obroka najmanje tri i po do četiri sata. Sad sam uobročena kao beba;))) Između obroka ništa ne jedem. 

U početku mi je bilo užasno teško. Išla sam po kući i vikala gladna sam, gladna sam. I to je trajalo jedno mesec i po, dva.  Zatim, jedva sam se navikla da ujutru doručkujem. Nisam bila gladna. A jedva sam čekala da popijem kafu (ritual bez koga teško mogu da zamislim život. Pijem dve kafe dvnevno  i čini mi da svega mogu da se odreknem osim toga)

Slatko i grickalice sam potpuno izbacila iz ishrane. I što je divno uopšte mi ne fale. Kao dete nisam volela slatkiše (kolači i torte su mi bile fuj, a iz čokolade sam vadila samo cele lešnike, ostale vrste čokolada me se nisu ticale. To se nažalost, promenilo u srednjoj školi i trajalo je punih trideset godina bez prekida) Sada kada pravim za moje gladne tiće torte, od ono malo što okusim dok čistim mikser dobijem proliv. Nekako sam stekla utisak da možeš da budeš zavisan od šećera kao i od duvana, i što ih više jedeš više ti se jedu. Čini mi se da sam ovu zavisnost pobedila, a nije da nije bilo iskušenja. Kad si na dijeti onda te duplo više zovu u goste, stalno imaš priliku da jedeš nešto specijalno, a ti stalno moraš da odolevaš. Jer ako jednom pokleknem, ode mast u propast. Kod mene je tako.

Rezultat svega ovoga je 15 kg manje.  Čini mi se da nikada do sada nisam lakše skinula kile. Više o kilama i ne razmišljam jer sam ispunila oba cilja koja sam zacrtala. Rešila sam se svih onih babačkih tegoba i obukla sam farmerice u koje nisam mogla da proturim nogu. (Jedino sam njih čuvala kao izložbeni primerak i to zbog toga što su od materijala koji nije rastegljiv:)) Režima ishrane se i dalje pridržavam i kile idu dole, oko 700 - 800 gr nedeljno. Verovatno će sam organizam da zaustavi skidanje kad dođe na optimum. Čini mi se da će mi ovo biti životno opredeljenje.

Jedino što nisam uspela ali se jako trudim, je veća fizička aktivnost. Malo vežbam i svesna sam da to nije dovoljno. Želela bih da više šetam, ali me  toliko mrzi, da je to prosto fascinantno. Taj film u glavi još uvek ne mogu da promenim. U stvari, šetala bih ja kad bih imala cilj. A šetnja zbog šetnje ne pije vodu. Do radnje ne mogu pešaka, jer sam natovarena k'o magare, pa kad je lepo vreme idem bajkom, kad je zimoća kolima.

Kad bolje razmislim cela ova priča može da se svede na onu narodnu: "Doručak pojedi sam, ručak podeli sa prijateljem, a večeru daj neprijatelju!"  I naravno: umerenost! Jer da sam bila umerena ovo vam sad ne bih ne pričala...

10.10.13

Pačvork prekrivač

Ovog leta sam skroz bila u šivaćem fazonu. Glavni produkt tog rada je ovo:


Napravljen je za jednu malu devojčicu tj. bebu, ili kako smo je krstili naše prvo "ns needles mladunče".  To je Kristinina beba. A "NS needles" je naša pletačka grupa. U početku je to zaista bila samo pletačka družina, da bi kroz ovih nekoliko godina druženja to postala prava "drugarska" grupa. Nas desetak se redovno viđamo, sastajemo, razmenjujemo iskustva (u svakom pogledu, ne samo štrikerskom), a sada imamo i prvu bebu. E, pa prekrivač je za tu bebu... (Baš sam ga otišla u širinu, a htela sam samo da pišem o prekivaču;))
Dakle, da se vratim na početak. Prekrivač je napravljen od mnogobrojnih krpica koje sam imala u zalihama. (Nemam ja u zalihama samo vunicu, već i materijale, ali to nije ni prineti vunici!) To su razni pamučni ostaci od postaljine, stolnjaka, krpa, krpica od šivenja i sl. Kvadratići su dimenzija 4 x 4 cm, a koliko ih ima ne znam. Zaboravila sam da prebrojim, a zaboravila sam i da zapišem veličinu prekrivača... (Izgleda da je onaj Švaba Aca ponovo u ofanzivi!)


Ređala sam ih potpuno nasumično, pa kako ispadne. A ispalo je baš šareno!  Sa druge strane je narandžasti pamučni materijal, a između  polar. Elem, htela sam da stavim vatelin, ali toga u tom momentu nije bilo u našim dućanima, ali mislim da je ovo možda još bolja varijanta, jer je toplije. Ili se meni tako čini.


Druga strana prekrivača je proštepana na širinu stopice sa sve polarom. Da prekrivač bude stabilan;))) Na kraju sam ga opšila kosom trakom.


Uglavnom, dok sam ga radila, osećala sam veliko zadovoljstvo i nekako sam bila sva ispunjena. (i zbog toga što ga radim, i zbog toga kome radim...)


Jedno je sigurno: pačvorku ću se ozbiljnije posvetiti...

4.10.13

Filcovani kamenčići

Kad sam pre neki dan sekla končiće od džempera  u prvi mah sam mislila da ih bacim. Pa sam se predomislila i rešila da ih ufilcam. To je bio filc bez mnogo truda i posla, a meni je ostalo nekoliko "kamenčića" koji će sigurno naći svoje mesto. Dakle, da biste dobili ovakve kamenčiće, potrebno je sledeće:


* da imate predivo koje ima najmanje 50% vune (ako nije vuna, ne može da se ućeba)
* da napravite male gromuljice nepravilnog oblika


* da sve to stavite u neku platnenu kesu (ja sam stavila u kesicu za osetljiv veš, kupljenu kod Kineza, a može i u džep od pantalona ili šta već perete u tom momentu). Naravno, morate biti sigurni da vunica ne pušta boju.


* uključite mašinu za veš i sačekate kraj pranja. Moji kamenčići su prošli i torturu u sušilici, a i da nisu isto bi se ovako lepo ućebali.

Da li će da završe kao nakit ili nešto slično, videćemo...

30.9.13

Ba(la)klava

Ako ste pomislili da ću o receptima, prevarili ste se. Tu temu vrlo uspešno zaobilazim;)))


Elem, ovo je kapa koja se zove "balaklava" . Godinama znam za nju, ali sam je sve vreme zvala "baklava" i uopšte mi nije bilo jasno kakve veze imaju baklava i kapa. Dok mi se jedan dan nije prikazalo:)
Ne zove se baklava, već Balaklava, pa mestu u Rusiji gde se odigrala Sevastopoljska bitka. A zna se kakve su zime u Rusiji, pa shodno tome i ova topla kapa. Ovih dana se nešto priča o vrlo hladnoj zimi. pa da se ja pripremim za svaki slučaj;) Jest' da malko grebucka, al' da se izdržati. Ja nemam osetljivu kožu, tako da nije frka.
Kad me je muž video juče sa sve kapom, pitao me je da li ja to menjam zanimanje;)))
Sin je izrazio želju za istom (u crnoj boji), ali će ostati uskraćen po tom pitanju....
Recept je ovde.

E, da! Kod nas ove kape zovu "fantomka"!  Ovo mi je bilo samo uigravanje, sada slede improvizacije...

27.9.13

Šareni džemper

Iako sam ovaj džemper započela još negde u martu ili aprilu mesecu, nisam ga dovršila. Celo leto ga nisam ni pipnula, mnogo je bilo vruće... A ovih dana mi nešto koncentracija popustila, pa se posla ni ne prihvatam. No,  uradila sam prednjicu i leđa (da ne kažem zadnjicu;)), pa da vam pokažem kako sad izgleda.
Dakle:


sa naličja
Kao džak otvoren sa obe strane.  E, danas sam sela za mašinu, proštepala ga i rasekla. A to je sve izgledalo ovako:

još uvek nisam sigurna da li će biti kopčanja ili ne?

 Razmišljala sam o šal kragni. Videću kako će čučnuti.

ovde će biti otvor za rukave

U mašini:

Dočepala sam se makaza (konačno) i sečenje je krenulo. Ovo sve ide bez ikakvog problema. 


Ništa se neće oparati, jer je prethodno proštepano. Nema sekiracije, nemojte da mislite! Sad mi samo još ostaje da uradim kragnu i ispletem rukave. Sitnica:)))
O vunici sam pisala ovde!

21.9.13

Šijem, šijem

Posedujem, bolje rečeno posedovala sam, jednu lepu kolekciju kuhinjskih kecelja. Od svakodnevne upotrebe, što za kuvanje, što za slikanje postale su flekave, probušene, isprane. Nisam mogla sebe da gledam u tom izdanju (pobornik sam toga da žena u kući treba "normalno" da izgleda, što će reći, da ne nosi staro, glindžavo, zamazano i naravno da joj kosa nije masna). Zbog svega toga sam rešila da malo obnovim kolekciju i započela sam sa ove dve kecelje od ikea materijala.


Bez njih ne perem ni šoljice za kafu:)))
A kako sam još uvek u šivaćem fazonu, napravila sam i jednu veću torbu za šoping sa dva lica. 

za leto

za zimu

Sad bih već mogla i da obnovim zalihe materijala.

A u naletu inspiracije sam sašila ovaj neseser, tada za jednu trudnjaču, da ne kažem trudnicu:))), a danas za mamu jedne bebe i jedne Eme. Neseser je morao da ima terapeutsko dejstvo, jer se nosio u porodilište;).


Sa druge strane izgleda ovako:


I još samo da dodam da pletenje nisam zapostavila. Ne jako, samo mal'ko...

22.8.13

Bosančice

Meni često muž kaže da sam ja najgora moguća kombinacija. Bosansko-lička. Al'  eto ima(m) sreće, pa sam rođena i odrasla u Novom Sadu, u ravnici, pa to ubija taj brdsko divljačni karakter, tj. svodi ga na najmanju moguću meru;))) Lepo sam pripitomljena, na (njegovu) sreću...
E, sad zov divljine ume da proradi i kod mene. Opiči me nekad nostalgija, pa se strašno zaželim i blage Bosne i divlje Like istovremeno,  i mirisa vazduha i ukusa vode iz izvora i bunara, i zrikavaca i laveža pasa kojih sam se kao dete jezivo plašila, i kuruze i base, ma kad bolje razmislim to je žal za detinjstvom i bezbrižnim raspustima i onom osećanju dosade i sporog proticanja vremena.
I zbog svega toga sam isplela i ove zepe, priglavke, pape, popke, nazovite ih kako želite:


Prvi put u životu sam isplela ovako nešto, bilo je vrlo jednostavno, bosanski, ali ironija naravno umeša svoje prste, pa je mustra na engleskom...
A od moje drage tetke sam dobila i ove priglavke:


tabani

One su mi kao za svečane prilike, a za svaki dan jedne ovakve:


Moja najmlađa Indijanka ih zove "klizalice". Po parketu može da pravi savršene piruete, ali i to ću rešiti stavljanjem tačkica sa bubrećim flomasterom... biće teže;))

Za jogu su dušu dale....

Ličani ih zovu coklje. Postoji samo jedna razlika: na tabane prišiju gumu (unutrašnju od točka), pa mogu da se nose i napolju. Ako neko slučajno zna kako se rade, bila bih zahvalna! Ne znam da ih ispletem, a nisam ni videla da mogu negde da se kupe, bar ne u Novom Sadu.

11.8.13

Haljine, tunika, torba...

Kad je bilo ovo ludilo od vrućine ja sam sedela za šivaćom mašinom. Bila sam vrlo produktivna i za deset dana sam sašila tri haljine, jednu tuniku, dvanaest jastučića za stolice na terasi, dve torbe i to je to. Još uvek me drži želja i volja za šićem. Nekako sam se uvežbala i sad se usuđujem da radim i nešto komplikovanije. Nekad se neke stvari jednostavno postave na mesto same od  sebe. Čučnu. Ili jednostavno moraš da sazriš. E pa tako i ja sa šivenjem. Konačno smo kliklnuli, mislim šivenje i ja:)))
Dakle, evo mog šića:




Sada imam pet haljina istog kroja. Evo ih ovde, ovde i ovde. Šta da radim, kad mi se model  mnogo dopada. Prijatna, lagana, široka, za ove vrućine dušu dala. Treću ovakvu haljinu sam šila drugarici. Bogami je ona to svojski odradila. Izvadila je kroj za sve tri haljine i lepo isekla, moje je bilo samo da spajam, tj. šijem. Inače, vađenje kroja i sečenja materijala je meni noćna mora. Mislim, nije mi teško, u stvari jeste teško, leđa me đavolski bole i kada nešto šijem, uvek jedan dan krojim i sečem, a drugi spajam. Sad imam šegrta, pa neće biti problema (psovala me u sebi, garant:)))! 
I ovaj plavi materijal sam kupila da sašijem haljinu, ali sam se predomislila. Čini mi se da ne bi bilo baš normalno da sašijem i treću istu haljinu odjedanput. Ovo je nešto između haljine i tunike, može da se nosi sa majicom ispod, a i ne mora. Dušu dalo za kombinovanje, a i uz moju crvenu kosu ide odlično.


 Ova plava velika lanena torba bi bila brzinski projekat da nisam malo vezla na njoj. Mislim da joj to baš daje čar.



 Ovakvih dvanaest jastučića sam radila dva dana. Moja draga komšinica mi je pokazala caku kako i čime da napunim jastučiće da imaju lepo držanje i formu. Kad se peru samo se ubace u mašinu, nema skidanja navlake. Ukratko: sašije se postava od koflina i u njega  se stavi sitni sunđer. Jednostavno za šivenje, ali je proces dugotrajan. Sad mi je žao što nisam fotografisala sve korake u izradi pa lepo pokazala, ali drugi put. Morala sam da se koncentrišem na šivenje, jer nisam od onih što mogu da rade dva posla odjednom:)))


U ovakvom šivaćem raspoloženju sam još uvek, ali ni pletenje ne zapostavljam. To je tema sledećeg posta!
A ako se neko zapitao zašto toliko šijem haljine, odgovor je vrlo jednostavan: ugojila sam se i nemam šta da obučem. Iz istog razloga me i ne vidite na fotografijama;)))) A ako i omršavim, opet mogu da ih nosim, samo što će da stoje još bolje....
Oduvek sam bila multipraktična. Čini mi se da mi je to jedna od boljih osobina....

26.7.13

Lako k'o perce

Jedva čekam da zaladi, pa da malo prošetam ovu moju maramu:


Mnogo sam zadovoljna kako je ispala, boje su mi baš čučnule. Još samo da nabacim neku sivu ili žutu žaketu i bog da me vidi;))) Vunicu sam kupila kod naše drage Nace po povoljnoj ceni, a pošto mi je i mustra jako legla spremila sam još koju kombinaciju... Doduše, sad se dvoumim da li da radim još jednu maramu ili da se bacim na pletenje čarapa kako bih potpuno spremna dočekala hladne dane. 



Ovako izgleda kad se raširi:


16.7.13

Sliku svoju ljubim

Pre mesec dana smo krečili dnevnu sobu. U principu, sve je ostalo isto, soba je bela i dalje, ali sam malo pretumbala raspored slika na zidovima. Neke slike su našle drugi zid, neke su mi dosadile, pa sam ih sklonila iz vidokruga (možda do sledećeg krečenja!?), a neke zidove sam ostavila prazne sa namerom da na njih okačim svojih ruku delo. Hoću da gledam u ono što sam zamislila. E, sad za to su mi trebale visinske pripreme:))) Moj čovek je svako malo, po nekoliko puta dnevno pitao: "Dobro, ka' ćeš?, ne mogu da gledam u praznan zid, osećam se kao u čekaonici kod doktora..." Ništa mi drugo nije preostalo nego da kažem "Evo, sa' ću!" , "Samo da kupim platno!", "Danas", "Sutra", "Kad dobijem inspiraciju..." (I onda se nerviram kad čujem Indijance sa istim odgovorima, bože na koga li su!?:)))
Elem, platno sam kupila, dobila sam čak i nešto što liči na štafelaj i onda sam u belinu gledala jedno desetak dana.
E, danas su mi se kockice poklopile i u jednom dahu sam ovo uradila:

MOZAK, akril na platnu 80 x 100

Moje prvo "pravo" platno, baš sam ponosna i zadovoljna...






Čini mi se da ću se ozbiljnije pozabaviti ovim slikarijama. Tako se lepo osećam....

8.7.13

Jedan narandžasti post

Svašta radim ovih dana. Pletem, šijem, čitam,  zezam krizu, odmaram...
I sinoć nešto razmišljam o onome šta sam uradila. Šta god je to bilo, bilo je narandžasto:)))
Kupila sam velike frotir peškire u radnji koja prodaje materijale (moje je bilo samo da ih porubim), obučena u narandžastu lanenu košulju. Kad me je prodavačica videla sa vrata mi je rekla: "Gospođo, imamo za vas divne frotir peškire, baš tako narandžaste kao vaša košulja!"  Ja pogledam, kad stvarno, ista istacka boja, moja omiljena.  Naravno, kupim iste, pogled mi luta dalje, vidim narandžasti flanel, kao stvoren da obučem dasku za peglanje. I daska za peglanje dobije novo ruho, narandžasto naravno:)))

kad peglam, učim geografiju

I dalje sam bila raspoložena za šivenje, pa sam uradila jedan mali novčanik. 





Počela sam da pletem jednu novu maramu:


Dugo mi je trebalo da ukapiram mustru koja je napisana na punih dvadeset strana. Glava mi je bila kao lonac (prazan, naravno:))), čitava tri dana... U jednom momentu mi se sve razbistrilo i počela sam da pletem k'o munja... Kako uradim red, ja je samo širim i gledam. Oduševljena sam kombinacijom boja, a vunicu sam kupila kod "Nace". Boje se menjaju same od sebe;)))


Ali tu sa narandžastom nije kraj. Danas sam imala na sebi:

narandžasta haljina i cipelice

Sve ovo je zaista bilo spontano.... onako narandžasto.
Falila mi je samo ceđena narandža ili pita bundevara pa da budem kompletna....

17.6.13

Ljubi je majka

Moja velika Indijanka do pre nekog vremena  uopšte nije bila ljubitelj pletenih stvari. Bilo koje vrste. Nije volela pletene kape, šalove, a tek o džemperima da ne pričam. Ukratko, to je za nju sve bilo "seljačija".Tako je nazivala moje pletenje. Vrlo suptilno:))))


Na sreću, vremena se menjaju, a i taj pubertet je ludilo jedno. Zimus je polako počela da ronda po mojim pletenim maramama i da ih nosi u školu. Svaki dan drugu. Moram da priznam da je imala i omiljene, pa je te nosila više puta. Ja sam, iskreno rečeno, ostajala bez teksta. Nisam mogla da se načudim. Odjednom je "seljačija" ukinuta, na moju radost. Ali nisam smela mnogo da se radujem, već onako iz prikrajka gledam kako će se stvari odvijati.
Na red su došli i džemperi.Moji, ali nema veze. Hoće da ih nosi, pa sve pita za dozvolu. A meni srce k'o kuća:))))


Onda je počela da me upoznaje sa drugaricama iz škole. Jedan od opisa je bio i ovakav: "Znaš, i njena mama zna da plete!" Tada sam shvatila da ima nade;))) Nikad nije kasno!
Pre jedno mesec dana smo išle u šoping. Ovo mrzim iz dna duše, al'  sam stoički izdržala. Nisam gundjala, zakerala, nisam pokazivala znake dosade, sve je bilo k'o iz filmova. Onda smo naleteli na neki rupičasti končani džemper za koji je Indijanka pokazala svidjanje. I sledilo je pitanje: "Da li bi ti znala ovo da uradiš?" Mislim se ja, e mala svašta pitaš, što bi Englezi rekli, to je pis of kejk.
Rečeno, učinjeno, džemperić je uradjen, i nosila ga je već nekoliko puta. Spremam se za drugi, al'  sad imam malo više lufta. Bitno je da je na dobrom putu....

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...