17.6.13

Ljubi je majka

Moja velika Indijanka do pre nekog vremena  uopšte nije bila ljubitelj pletenih stvari. Bilo koje vrste. Nije volela pletene kape, šalove, a tek o džemperima da ne pričam. Ukratko, to je za nju sve bilo "seljačija".Tako je nazivala moje pletenje. Vrlo suptilno:))))


Na sreću, vremena se menjaju, a i taj pubertet je ludilo jedno. Zimus je polako počela da ronda po mojim pletenim maramama i da ih nosi u školu. Svaki dan drugu. Moram da priznam da je imala i omiljene, pa je te nosila više puta. Ja sam, iskreno rečeno, ostajala bez teksta. Nisam mogla da se načudim. Odjednom je "seljačija" ukinuta, na moju radost. Ali nisam smela mnogo da se radujem, već onako iz prikrajka gledam kako će se stvari odvijati.
Na red su došli i džemperi.Moji, ali nema veze. Hoće da ih nosi, pa sve pita za dozvolu. A meni srce k'o kuća:))))


Onda je počela da me upoznaje sa drugaricama iz škole. Jedan od opisa je bio i ovakav: "Znaš, i njena mama zna da plete!" Tada sam shvatila da ima nade;))) Nikad nije kasno!
Pre jedno mesec dana smo išle u šoping. Ovo mrzim iz dna duše, al'  sam stoički izdržala. Nisam gundjala, zakerala, nisam pokazivala znake dosade, sve je bilo k'o iz filmova. Onda smo naleteli na neki rupičasti končani džemper za koji je Indijanka pokazala svidjanje. I sledilo je pitanje: "Da li bi ti znala ovo da uradiš?" Mislim se ja, e mala svašta pitaš, što bi Englezi rekli, to je pis of kejk.
Rečeno, učinjeno, džemperić je uradjen, i nosila ga je već nekoliko puta. Spremam se za drugi, al'  sad imam malo više lufta. Bitno je da je na dobrom putu....

3.6.13

Gumenjaci

Nisu baš obični crni i dosadni, al' su gumenjaci. Od kako je pej pal pohodio ove naše krajeve, tako je meni zanimljivo da čačkam i gledam na netu šta bih mogla da kupim da je interesanto, jeftino i da ne može ovde da se nadje. Za  sve što nije takvo, ubiju te u pojam dodatni troškovi poput carine i poreza, koje u stvari ne bi trebalo da se plaćaju, ali se u stvarnosti plaćaju,  (izeš zemlju koja se ne pridržava propisa koje je sama donela... )ovako bi mogla do sutra, ali da se vratim predmetu ove moje priče. I u takvom jednom pohodu na virtuelne dućane naletim na ove providne gumene čizme-cipele:


Kroj isti kao i martine, dušu dalo za ove bljuzgavice i one prelazne periode izmedju jeseni i zime i zime i proleća. U stvari o blagodetima gumene obuće nema ni potrebe da pišem, sve se zna. Elem, zašto sam ja u stvari kupila ove gumenjake? Iz jednog vrlo prostog razloga: to mi je bila glavna motivacija za pletenje čarapa. Nikada do sada nisam isplela ni jedan jedini par čarapa. Rukovodila sam se ovom mišlju: koji će mi očin čarape, ako se ne vide!? Ne vide se ispod pantalona, čizama, a suknje ne nosim,  u kući se ne vide od papuča, znači niko ih ne vidi, jedino ja znam da ih nosim. E, pa neće više biti tako. Ovo je idealna obuća za ručno pletene čarape.


Do jeseni ću da uradim nekoliko pari, pa ću da uparujem sa sve pertlama:))) 


Jedino me je muž upozorio: "Sad ne sme da ti se vidi krompirić:)))!" 
Čak sam i veličinu potrefila. Veće su za ceo broj, ali na debele vunene čarape će sigurno biti sasvim ok. Mislim da ću čak moći i priglavke da obujem pa da se vide, i to one bosanske sa sve šarom. Šta ćeš lepše;)))!?
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...