26.7.13

Lako k'o perce

Jedva čekam da zaladi, pa da malo prošetam ovu moju maramu:


Mnogo sam zadovoljna kako je ispala, boje su mi baš čučnule. Još samo da nabacim neku sivu ili žutu žaketu i bog da me vidi;))) Vunicu sam kupila kod naše drage Nace po povoljnoj ceni, a pošto mi je i mustra jako legla spremila sam još koju kombinaciju... Doduše, sad se dvoumim da li da radim još jednu maramu ili da se bacim na pletenje čarapa kako bih potpuno spremna dočekala hladne dane. 



Ovako izgleda kad se raširi:


16.7.13

Sliku svoju ljubim

Pre mesec dana smo krečili dnevnu sobu. U principu, sve je ostalo isto, soba je bela i dalje, ali sam malo pretumbala raspored slika na zidovima. Neke slike su našle drugi zid, neke su mi dosadile, pa sam ih sklonila iz vidokruga (možda do sledećeg krečenja!?), a neke zidove sam ostavila prazne sa namerom da na njih okačim svojih ruku delo. Hoću da gledam u ono što sam zamislila. E, sad za to su mi trebale visinske pripreme:))) Moj čovek je svako malo, po nekoliko puta dnevno pitao: "Dobro, ka' ćeš?, ne mogu da gledam u praznan zid, osećam se kao u čekaonici kod doktora..." Ništa mi drugo nije preostalo nego da kažem "Evo, sa' ću!" , "Samo da kupim platno!", "Danas", "Sutra", "Kad dobijem inspiraciju..." (I onda se nerviram kad čujem Indijance sa istim odgovorima, bože na koga li su!?:)))
Elem, platno sam kupila, dobila sam čak i nešto što liči na štafelaj i onda sam u belinu gledala jedno desetak dana.
E, danas su mi se kockice poklopile i u jednom dahu sam ovo uradila:

MOZAK, akril na platnu 80 x 100

Moje prvo "pravo" platno, baš sam ponosna i zadovoljna...






Čini mi se da ću se ozbiljnije pozabaviti ovim slikarijama. Tako se lepo osećam....

8.7.13

Jedan narandžasti post

Svašta radim ovih dana. Pletem, šijem, čitam,  zezam krizu, odmaram...
I sinoć nešto razmišljam o onome šta sam uradila. Šta god je to bilo, bilo je narandžasto:)))
Kupila sam velike frotir peškire u radnji koja prodaje materijale (moje je bilo samo da ih porubim), obučena u narandžastu lanenu košulju. Kad me je prodavačica videla sa vrata mi je rekla: "Gospođo, imamo za vas divne frotir peškire, baš tako narandžaste kao vaša košulja!"  Ja pogledam, kad stvarno, ista istacka boja, moja omiljena.  Naravno, kupim iste, pogled mi luta dalje, vidim narandžasti flanel, kao stvoren da obučem dasku za peglanje. I daska za peglanje dobije novo ruho, narandžasto naravno:)))

kad peglam, učim geografiju

I dalje sam bila raspoložena za šivenje, pa sam uradila jedan mali novčanik. 





Počela sam da pletem jednu novu maramu:


Dugo mi je trebalo da ukapiram mustru koja je napisana na punih dvadeset strana. Glava mi je bila kao lonac (prazan, naravno:))), čitava tri dana... U jednom momentu mi se sve razbistrilo i počela sam da pletem k'o munja... Kako uradim red, ja je samo širim i gledam. Oduševljena sam kombinacijom boja, a vunicu sam kupila kod "Nace". Boje se menjaju same od sebe;)))


Ali tu sa narandžastom nije kraj. Danas sam imala na sebi:

narandžasta haljina i cipelice

Sve ovo je zaista bilo spontano.... onako narandžasto.
Falila mi je samo ceđena narandža ili pita bundevara pa da budem kompletna....
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...