28.2.11

Februar


U februaru započela, radila i završila "february lady sweater", džemprerak koji mi je već dugo privlačio, a sada sam ga i uradila. Posle prekrivača zaželela sam se nečeg jednostavnog i jednobojnog pa mi je ovo došlo k'o kec na jedanaest, taman za proleće. Veliki plus je bio i to što ne mora da se spaja, sve se radi u jednom cugu. Jest' da sam malo, malo pravila greške, četiri reda ispletem, pa dva oparam, ali posle sam ignorisala, pa ko hoće da se zadubi, možda i pronadje koju grešku... Rukavi su za nijansu kraći nego što sam želela, ali nisam imala više vunice:(!
Vraćam se u formu i ponovo započinjem šareno pletivo za malu Indijanku, da i ona dobije nešto što nije kapa.

21.2.11

Navajo ili navaho


Prekrivač je gotov. Da li definitivno ili ne, odlučuje moja dobra volja. Naime, po receptu (što bi rekla Sandrella), da ne kažem šemi, još bih morala da ga i vezem, ali meni se jako dopada ovako kako izgleda. A možda i da ga postavim? Mota mi se po glavi, ali ima dana više neg' kobasica:)! Videću!


Ako se pitate zašto je naslov "Navajo ili navaho" to je zbog toga što se sad u kući rvemo oko toga da li se kaže Navaho Indijanci, ili Navajo Indijanci. Solomonsko rešenje je da može i jedno i drugo, jer je u doba našeg detinjstva ja sam govorila navaho, a Poglavica navajo. Sad skoro otkrih na wikipediji da je Tina Tarner Navaho Indijanka. A sve to i nije tako važno jer Poglavica kaže da to nimalo ne liči na navaho ćebe već na ćebe koje je doneo Memedović sa Kavkaza! (ni nalik:))
Elem, da ja predjem na konkretne podatke: ćebe nisam blokirala, već sam ga odnela na hemijsko čišćenje (cena 100 dinara tj. 1 evro) gde su ga lepo ispeglali, tako da sad izgleda boli glava. A i ja sam skinula brigu sa vrata kako da to uradim, jer je zaista veliko, dimenzije su mu 200 x 140.

ovako izgleda sa naličja

Još me muči samo jedna stvar, gde da ga stavim da se vidi, a da mu niko ništa ne može:)? Mislim na cigarete, sedenje, slučajno izvlačenje niti... Slatke muke, u svakom slučaju. Još mi preostaje da nabavim jedan sanduk, pa da počnem da slažem stvari za štafir. Inače, svekrva me je pitala da li ću sada još dva ista da napravim, pa kad sam je pogledala, odmah je shvatila. Ko veli, svima isto:)!

17.2.11

Svašta se radi...

Ovih dana samo nešto crtkam.

Obožavam kućice...

akril na platnu, dimenzije 40 x 20

I pletem, param, pletem i ne predajem se. Posle dužeg vremena pletem džemper sa mustrom, mislim nema boja, samo mustra. Ali izgleda da nisam dovoljno skoncentrisana, pa četiri reda ispletem, dva oparam, pa opet ispočetka...
Danas sam dobila od drugarice na poklon igle za pletenje. Hvala Ančice! Igle su stare, još iz nekadašnjeg DDR-a, naravno sve su upotrebljive, ali sam prvi put videla okrugle igle za pletenje koje kao gajtan imaju tanku, tanku sajlu. Još uvek sam u čudu i moram što pre da probam da pletem sa njima. Prosto mi je neverovatno da to može.
A ako ne, naći će svrhu, npr. otpušavanje lavaboa ili sudopere:))!

11.2.11

Mojih šest kvadrata



Ovako izgleda mojih šest kvadrata. Razboj sam razmontirala i odnela na tavan da čeka neka bolja vremena tj. inspiraciju. I tako sam dobila ovaj divan slobodan prostor mog dela sobe koju nazivamo "radionica". Drugi deo pripada Velikom Poglavici i priručnoj kancelariji (njega nisam fotografisala).
Kako sam dobila više prostora morala sam da ga oplemenim i jednim pisaćim stolom na kome ću konačno moći da pišem i crtkam, a da ne moram da rasklanjam za sobom. U početku sam mislila da stavim i "lazy bag", ali onda sam zaključila da je malo teže ustajati iz dotične, pa sam se opredelila za ovu fotelju. Ona je ionako bila na tavanu jer su je Indijanci eliminisali baš zbog lejzi bega.


Naravno, ovakvo spremanje ne može da bude samo površno, pa je palo i jedno raščićavanje zaliha prediva. Stvarno ga imam i suviše. Jednog malog dela sam se rešila i to po principu "brigo moja predji na drugoga":))!

Tu je i pletačka stručna literatura, a u desnom delu su "Burde".


A ono što lepo izgleda i čega imam više od tri klupčeta još uvek stoji na policama, samo sam ga malo lepše presložila. I tu me čeka veliki zadatak, za koji se Heklica velikodušno ponudila da mi pomogne, a to je da odredim koje će predivo za šta da se koristi. To mi nije ni palo na pamet da uradim, jer sam to oduvek radila nekako stihijski. Ovako, kad se napravi raspored i toga se pridržavaš, nešto i uradiš. U stvari, kad sam tkala bilo mi je važno da od jedne boje imam više vrsta vunice, konca, čega kod. Sad su se stvari malo promenile, ali repove vučem:)!


Ova šarena klupčad ispod "Burdi" već imaju namenu. Šal i ćebe od jedne od vune, a ispod od pamučnog konca će mala Indijanka da dobije novi "outfit". U dogledno vreme...

Na suprotom zidu je "papirologija" i "mašinerija".

Čak me i muž obradovao zvučnicima za "lop top" kako ga iz zezanja zovemo, tako da sada nemam tranzistorski zvuk, koji mi beskrajno ide na živce, pa ću moći i u muzici zbiljski da uživam.

detalj

A ovako je izgledao deo razmontiranog razboja, koji sad spava svoj zimski san:


srce razboja


3.2.11

Kapsula

Danas sam konačno ćebe skinula sa igala.

Indijanka sa drugaricom je izigravala "punjenje".


Naravno, još uvek ne mogu da kažem da je kraj blizu ali na dobrom sam putu:)!
Da bi od kapsule postalo ćebe prvo sam morala da osiguram ivice. Dugo sam se mislila da li da to uradim ili ne, ali je tako ipak sigurnije. Rizik od paranja je u ovom slučaju nepostojeći, a konac se svakako ne vidi.



Sledeći korak:


A za naredne dane ostavljam rese. Počela sam da se predomišljam da li po njemu da vezem ili ne. Nisam više sigurna, ali ostaviću odluku da prenoći (možda i nekoliko noći), kad god rešim da to uradim, neće biti kasno.
Mogu samo još da dodam da je ovo i bukvalno moj najteži pletački rad. Isplela sam oko 1,6 kg vune ili 3520 metara (što mi i ne deluje jako puno).

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...