28.11.10

Vremeplov (8) i još ponešto



Ovo je moj prvi pravi ručni rad (nešto izmedju ćebeta i prostirke), koji sam radila zajedno sa mamom. Imala sam 12 godina i išla sam u peti razred osnovne škole. Tada su u modi bile tapiserije koje su se jako jednostavno radile. Naravno, mama mi je pomagala, pripremala je vunicu, obmotavala oko lenjira i sekla (te slike se i dan danas vrlo jasno sećam), a radila je i većinu "običnih" kvadrata, a ja sve ostale šarene. Još tada mi je bilo dosadno jednobojno:)!

ovako izgleda s naličja

Sjajno je poslužila svrsi kad su Indijanci bili mali i igrali se na podu.
A od juče u našoj blogosferi je i moja drugarica pletilja Kristina. Baš sam se obradovala kad sam videla da je počela da bloguje. Znamo se pola godine, mislim onako zapravo, ne samo virtuelno i družimo se na našim pletačkim susretima. Napred Kristina!!!

Na "Škrinji" sajtu za prodaju, kupovinu i razmenu vunice, štrikaćeg pribora, knjiga i ostalog vezanog za ručni rad u toku je giveaway, da ne kažem darivanje. Zvuči malo arhaično, zar ne? Posetite sajt, registrujte se i učestvujte u igri! Prvi poklončić su okrugle igle od bambusa, kojima sam ja oduševljena. Sada samo tim iglama i pletem, naravno ako imam odgovarajući broj. Polako ih prikupljam, fali mi samo nekoliko od četvorke do desetke. Toplo preporučujem, sigurno se nećete pokajati!



25.11.10

Lutka


Konačno ću i ja da imam lutku po svojoj meri, kad bolje razmislim, jedinu lutku koju sam u životu želela da imam. I kada sam bila dete nisam se igrala sa lutkama, nekako sam više bila "muškarača":)! Mislim igrala sam fudbal, doduše uvek sam bila na golu, (kolena su mi uvek bila modra i izgrebana, a mama mi stalno govorila: "Kako ćeš ti dete nositi haljine i suknje!?"), malo sam tabala devojčice kad nisu htele da se igraju sa mnom, obožavala sam da se kartam... I od takvog deteta ja postala žena koja non stop drži igle u rukama, šije, prava domaćica, da još pravim slatko bila bih prosto idealna ... Jedino što mi je ostalo iz tog doba je dečačka frizura:)!
Elem, da se vratim na priču. Pošto ne verujem metru, već nekom svom osećaju (koji je btw. uvek pogrešan) lutka mi je neophodna da bih mogla svoje kreacije još u nastajanju da vidim na sebi. Ono kad ih samo prislonim i pogledam se na ogledalo, ništa ne znači. Ovako ću dobiti pravu 3D projekciju.


Danas poslepodne moj dragi muž je bez po reči pristao da me obmotava. Bogami kad me stisnuo sa onim selotejpom dobih ja lepu figuru i namah mi je postalo jasno zašto su žene ranije nosile steznike. Da je lepše, lepše je, pa još i ledja moraš da držiš pravo, nema šale! Prvi deo posla smo završili, ja sam mislila da ću je napunti starim novinama, ali ne ide. Sutra idem da kupim sitan sundjer ili koflin, ako neko zna nešto drugo, molim za savet! Drška od metle je spremna, za postolje ću se snaći i kad sve bude gotovo prikazaću je u punom sjaju.
Uputsvo je ovde.

20.11.10

Kapa i mercedes

Kapa od reciklirane vune je gotova i izgleda ovako:

Mnogo mi se dopada oblik i smenjivanje boja, tako da razmišljam o varijanti za šal, tj. neki grejač vrata u sličnom fazonu i rukavicama. Kapu sam inače pravila za sebe, a Indijanka je samo model. (Ovog puta je bila raspoložena za fotografisanje, ljubi je majka!)
A ovo je mercedes:

Nisam znala kako da objasnim drugaricama koliko je dobra "Noro" vuna (one ne pripadaju kružoku pletilja) i zašto sam toliko srećna što sam je kupila i što sam dala silne novce (za koje sam btw. mogla da kupim desetak džempera na buvljaku), pa sam im rekla: "E, to vam je mercedes medju vunicom!" Naravno, posle toga su mi mast vadile, ali ništa nije moglo da me pomeri:)! Osmeh sa lica ne skidam i mislim šta ću od ove dve štrene da napravim. Kad smislim, javljam! Kratke igle su samo desert na ovaj mini šoping od koga ću da živim jedno duže vreme:)!

15.11.10

Subotnji ulov


Prelepo subotnje vreme je bio odličan izgovor za šetnju po buvljaku. Već ga neko vreme nisam pohodila jer hoću da se rešim viška svega. Garderobe, repro materijala, vunice, ma svega. No, čim sam došla shvatila sam da od uživanja neće biti ništa. Jeziva gužva, gomila robe, mesto za parkiranje sam jedva našla i već samo to je bilo dovljno da mi podigne pritisak. Ali ajd' kad sam već tamo da vidim ima li nečeg interesantnog. Čim sa ušla videla sam ovu torbu sa prelepim drškama. Naravno kupila sam je bez imalo razmišljanja, za leto će biti odlična. Već vidim kako ću je srediti. To mu dodje kao da sam kupila drške, a ne torbu. Mislila sam da će mi to biti jedini pazar i već na samom odlasku primetim ova dva džempera. Kad sam ih bolje pogledala, shvatila sam da mogu da se oparaju, znači moji su:)! Živelo recikliranje! Odmah sam ih oprala, osušila i krenula da param. Oduševljena sam promenom boja, tj. jedna boja dugo traje i sad sam na velikim mukama šta da napravim. Kapu sigurno, a da li ću šal ili trouglastu maramu još ne znam. Od šatirane vunice ću velikoj Indijanki napraviti kapu i šal, nadam se da će biti dovoljno, jer je to rolka manjih dimenzija.
I da napomenem, sve ovo je koštalo manje od 3 evra! Jeee....

13.11.10

Free form?



Nije baš "free form", pre će biti da je "apa drapa". Ali kako god, ovaj tzv. prsluk je šal dug tek nešto više od 2 metra i širok četrdesetak centimetara.

ovako izgleda s ledja

Kad sam počela ovo da pletem, prijateljica mi je pokazala kako mogu da ga savijem, napravim tri šava i imam prsluk. U njenu čast ovaj odevni predmet ću nazvati "Nadin šal". Može da se nosi na dva načina. (Obožavam sve što može da bude "multipraktik"!)

druga varijanta

druga varijanta - ledja

Ovaj drugi način bolje stoji onima koji imaju visinu i ne pate od viška kila.
Sledeći put ću se malo ozbiljnije pozabaviti mustrom. Mislim da može da bude vrlo interesantno.

11.11.10

Čas likovnog


Već treću nedelju za redom, držim "časove likovnog" deci. Klinci me vide kako nešto petljam sa bojama i stalno pitaju, da li mogu to i oni da rade, da li bih i njih naučila i tako sam krenula. Iva i njene drugarice to vrlo ozbiljno shvataju, a i ja se dobro pripremim za čas, osmislim temu, pribavim sav potrebni materijal. Zahvaljujući ovom prozoru u svet, mislim na internet, to zaista nije problem. Posebno mi se dopada kada od ničega napravimo nešto, a i klincima je to jako interesantno. Danas nam se i veliki Indijanac samovoljno pridružio, pa smo u jednom momentu i zapevali. Baš sam uživala...

8.11.10

Opet isto... i vremeplov (7)


Kao i u prošlom postu i ovog puta prikazujem šal, ali sada za veliku Indijanku! Naravno i šal je velik, tj. dugačak:)! Za dimenzije 13 x 145 potrebne su samo dve štrene "Spirit Glitter" od St. Georga. Nametnete 6 petlji i svaki red pravo, to je sva mudrost! Indijanka nije bila raspoložena za slikanje, namćor jedan, pa sam ja pozirala.
Još letos sam uradila "baby surprise jacket" za jednu bebicu. E onda me uhvatila lenja faza, pa je džemperak čamio i čamio u korpi za ručni rad, da bih dva šava spojila pre nekoliko dana. Ali to nije sve, nisam imala dugmiće, pa dok sam i dugmiće prišila, beba je porasla. Sad ću bebi ponovo da naštrikam još jedan džemprčić, ali ovaj put moram biti brža...



Vremeplov - tkanje...


31.10.10

Dva šala, vremeplov (6) i još po nešto




Ekspresno ispleteni šalovi za Indijanku Ivu i njenu drugaricu Anu. Samo da nadjem sličnu vunicu, ali običnu, pa da ispletem i kapice.
Preko vikenda sam malo razgledala zalihe, da ne kažem stash:), i utvrdila sam da imam vunice, ali uglavnom nemam dovoljno za neki ozbiljniji projekat tipa džempera, prsluka i sl. Ranije dok sam više tkala kupovala sam predivo (na kalemovima, industrijsko) i po koje klupče vunice da razbije monotoniju. Tih tako pojedinačnih klupčadi se nakupilo, sve po jedan, dva, tj. 50 do 100 gr, taman toliko da ni kapu ne mogu da napravim. Nadje se nečega i po pola kile, ali mi je to opet nedovoljno za džemper.


Pa da ne bih očajavala, rešila sam da prvi put probam "free form". Nisam sigurna da li je ovo što radim baš to, ali lepo zvuči:)! Skupila sam sve nijanse roza, ciklame i slično (uticaj ženske dece, nisam mogla da se odbranim) i krenula u avanturu. Isprobaću, pa šta bude. Prvobitni plan je bio da ovo bude prsluk, ali još ima vrmena, pa ću videti šta će od ovoga ispasti!
I za kraj, malo tkanja:

28.10.10

Uvijač - ali ne za sveske:)!


Pončo nije (bar ga tako ne doživljavam), džemper nije, a nije ni ogrtač, pa sam ga zato nazvala uvijač. Neindentifikovano čudo za umotavanje koje se sašije očas posla. Jest' da izgledam umotana k'o sarma, ali mi taman pokrije višak kila, flekavu košulju ispod, a opet izgleda atraktivno. Bar meni:)! U početku sam mislila da otkam ili ispletem, ali sam ipak kupila materijal (na kilo), mašinski pleten tako da je ovo stvarno ispao instant projekat!Nešto slično sam letos videla u "Zari", naravno "otmenijih" boja, da ne kažem graorasto (reč koju dugo, dugo nisam čula do pre neki dan). Na brzaka sam skicirala u sveščicu, a u nedostatku metra sam se poslužila prstima tj. merila sam u pedjljima. Pedalj - mera od vrha palca do vrha srednjeg ili malog prsta, kako ko meri. I sve to sam merila u kabini, srećom pa su kabine pristojne veličine...
Dakle, ovo su mere, u centimetrima, da ne bude zabune:)
Ako crtež nije jasan, pitajte, probaću da objasnim!


A ovo je svečana varijanta:


Bliži se vreme raznoraznih slavlja, tako da će ovo odlično da posluži, moći ću čak i dugme na pantalonama da otkopčam, a da se ne primeti:). Može da prodje, je l' da?
Malo sam se poigrala i sa rokovnicima:

Toliko od mene, uživajte!

25.10.10

Tkanje - vremeplov (5)


Jakna koja nije za ljutu zimu, ali je zato idealna za ovo jesenje hladinjikavo, suvo vreme. Ljubičasto ne nosim, ali ova žaketa prosto vapi za ljubičastom bojom! Moraću da se pobrinem i za to, mislim na pantalone ili farmerice, videću kako stoje stvari na tzv. "Viner placu" (za neupućene: buvljak u Novom Sadu).
Sad nešto gledam ovu fotografiju i stvarno jesen izgleda božanstveno. U stvarnosti je to malo drugačije...

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...