
Ovih dana sam se malo ulenjila, u stvari pre nekoliko dana smo se vratili sa jednog kraćeg putovanja i od tada pokušavam da se vratim na staro. Bili smo na Plitvičkim jezerima (posle više od dvadeset godina), obilazili smo Kvarner i Istru, putovali kroz Bosnu dolinom reke Une (ime naše ćerke). Muža i mene je uhvatila jugonostalgija, a želeli smo i klincima da pokažemo u koliko "velikoj" zemlji smo mi nekada živeli. Naravno, to njima i nije nešto značilo, jer su samo zapitkivali: "A kada ćemo stići?, Kuda sad idemo?, Gde ćemo spavati?, Šta ćemo jesti?, Da li je sad carina ili plaćamo putarinu?" Čista proza!

Na žalost, vreme nam i nije bilo lepo, kiša i sunce su se smenjivali, tako da i nismo u potpunosti mogli da uživamo. No, malo smo promenili sredinu, napunili baterije da izdržimo do kraja školske godine i odlaska na more. Prisetili smo se nekih davnih dana i školskih ekskurzija u Umag, koji nam je sada izgledao nekako tužno i pomalo dosadno. Možda i zbog lošeg vremena, jer mi kontinentalci kad odemo na more, to bude samo u sezoni kad zvezda ugreje i tada otpadamo od vrućine. Još ako je more toplo, pa ne možeš da se rashladiš, tada stvarno poželiš jednu malu košavu sa Dunava.
Na put sam uredno ponela igle i konac, ako se slučajno desi zastoj u saobraćaju, a pošto do toga nije došlo, moj alat je ostao neraspakovan u torbi. Pošto se još uvek oporavljam od puta, perem i peglam gomile veša, uredjujem terasu i sadim cveće, javljam se ponovo čim bude nešto novo. Tanja