22.1.13

Pleteno ćebe

Ja sam isplela još jedno ćebe. Kad god osetim potrebu da radim, tj. pletem, a da pri tome ne mislim na to što radim, ja počnem da pletem ćebe. Zavalim se na krevet, noge stavim na sto (kao u kaubojskim filmovima), i udri po serijama i filmovima...


Počela sam da ga pletem još u oktobru, a u januaru sam ga finiširala, tj. spajala kvadrate ovom sivom vunicom. To sam radila u pravo vreme, bilo je jako prijatno i toplo držati ćebe u krilu u ovo doba godine. Em što mi je ćebe lepo, dekorativno i veselo (Ciganin hvali svoga konja), bo'me je i toplo.


Ovo će biti četvrto ćebe koje radim deci za štafir. Sada ću morati da napravim još najmanje dva komada, kako bi svako dobio po dva;)


Recept je ovde, pa ko voli....

9.1.13

Kao kapkejk

je naziv ovog šala:

Malo sladunjave boje, koje su mi baš legle po ovom mutnom vremenu. Da mi je neko pre samo nekoliko godina rekao da ću voleti i nositi nešto što je roze boje, ne bih mu verovala. Pa još uz moju crvenu kosu, ma k'o narodna pevačica. No,  vremena se menjaju:) Kad se samo setim koliko puta sam prevrnula očima kada su Indijanke bile male i  birale garderobu. Sve je moglo da prodje, uz jedan jedini uslov: roza! Njih je ta faza prošla, ali je zato mene uhvatila:))) Kažem ja da je klimaks luda stvar, a niko mi ne veruje...


Ovaj šal je moj prvi ovogodišnji projekat koji sam radila čitavih desetak dana. Projekat za koji je potrebno pustiti mozak na pašu i gledati serije, filmove, pa opet serije. Baš onako praznično kada samo menjaš fotelju, stolicu i krevet i hukćeš kako ti je teško od silne klope, al' se ne zaustavljaš.


I onda kao tačka na i dodaš ovu gombicu i bog te veseli. Od kada radim gombice bez alata (pokazaću u jednom od narednih postova), tj. samo sa svojih deset prstiju, dodje mi da ih svuda stavljam.
Podetinjila sam, šta ću?

1.1.13

Rekapitulacija

doduše nepotpuna, samo pletački radovi i to ne svi:)))
Ali bilo mi je zanimljivo da ih sve skupim na jednom mestu. Nešto ni sama nisam fotografisala, za neke radove su mi obećane fotografije (znam ja da ću ih dobiti, pa sam strpljiva:))) Ovde fali još desetak kapa i marama, jedan džemper radjen za prijateljicu,  ali to bi bilo to. Cirka četrdesetak radova! Pošto je nova godina odlično vreme za donošenje odluka, jedna od prvih ovogodišnjih odluka će biti fotografisanje i arhiviranje pletačkih projekata. Nekada me užasno mrzi da fotografišem, unesem potrebne podatke o predivu, iglama i sl., a svesna sam toga da je to sjajna stvar.

Uglavnom, sada kada sam ih sakupila na jednom mestu, shvatila sam da sam imala baš malo ozbiljnijih pletačkih poduhvata, osim zeleno plavog džempera i torbe, sve ostalo su kape i marame. Ni jedno ćebe nisam završila, ali sam na dobrom putu, tako da ću to već ovog meseca da ispravim.  Prvi put u životu sam ove godine plela rukavice. Muž me malo zavitlavao i rekao da su ih deca radila za ručni rad, tako da ću ove godine na popravni:)

Ove godine ću se pozabaviti još jednom pletačkom novotarijom, ali o tom potom. Tek da vam zagolicam maštu. Dosta se ozbiljno pripremam, mustru sam kupila, (još samo da je ukoričim - da se zna da sam ozbiljna), moždane vijuge moram da zaposlim. Znala sam da će mi matematika kad tad doći glave... o tome u nekom sledećem postu.

Uglavnom, moja pletačka godina izgleda ovako:


8.12.12

Zid

S vremena na vreme imam veliku želju da celu kuću istumbam, prefarbam, ma da je jednom rečju okrenem naglavačke. Medjutim, ne ide to baš tako lako. Elem, kad Poglavica čuje kakve me misli more i šta bih radila, dodje mu zlo. Zbog toga i  zarad mira u kući, ja samo tumbam moje ćoše, stavim neki novi stolnjak, ma uradim samo neke kozmetičke promene koje ne bole. Al'  budem zadovoljna! I on isto:)))


E, mene je već dugo što bi klinci rekli "smarao" žuti zid u mom ofisu, tačnije rečeno kuhinji. Ranije su na njemu visila liciderska srca koja sam prebacila na drugi zid, a taj sam ostavila prazan, pa kad mi naidje inspiracija. I juče me uhvatilo! Ovo su rezultati dvosatne vesele igrarije: 




pre
Sve u svemu: osvežava, a ne goji, natera osmeh na lice, uvek možeš još da dodaš još koji detalj  ili čak da ga prefarbaš, a nije zanemarljivo ni kao terapija... 
Crtala sam akrilnim bojama.

12.11.12

Vikend zanimacija


Ovaj crveni džemper sam dobila još davno od  drugarice. Nosila sam ga i nosila, a on je sve više i više menjao formu i izgled. Skraćivao se i ćebao i postao je baš ofucan. E sad, zašto je on postao takav? Prvi razlog je vuna ne baš zavidnog kvaliteta (u pitanju je Teteksov "kable" sa kojim sam u principu zadovoljna), a drugi i mnogo verovatniji razlog je moje ophodjenje sa istim. To znači da ga perem u mašini sa sve šarenim vešom na 40 stepeni, pa posle ga stavim u sušaru, pa tako stalno... Nit' ga mazim, nit' ga pazim! To uostalom ne radim ni sa čim. Bog blagoslovio sva čuda tehnike! Ona postoje da bi služila meni, a ne obrnuto, pa čak i po cenu kolateralne štete:)))
E sad, s obzirom da je to poklon od drage osobe, morala sam da mu produžim život! Rešila sam da napravim jastuče. Vrlo jednostavno, samo u dva koraka: isekla sam potrebne dimenzije i prošila na mašini. Ali tako jednobojan crven je bilo malo dosadan pa sam rešila da vežbam vez. Lepo me inspirisala Cekeruša i njeni vezeni podmetači. Pošto ja nikada nisam vezla, pa čak ni pokristice, ovo mi se baš dopalo. Moraću ozbiljnije da se ovim pozabavim.
Jastuk izgleda ovako:




I rukavi čekaju na red. O njima u nekom sledećem postu...

2.11.12

Šal, stolnjak?

Dok sam ga nosila, bio je jedan od mnogobrojnih šalova (po dimenzijama može biti i ogrtač) i niko ga nije primećivao:)))!






Kad sam ga stavila na sto, postao je stolnjak i odjednom je svima lep. Ali što je najgore, pitaju me da li sam i kada sam ga radila!? A to nije bilo tako davno....
Mnogo volem kad je nešto multipraktično:))))

27.10.12

U bojama jeseni

Ovu torbu sam započela još u aprilu mesecu. Dosta brzo sam je uradila, ali sam po običaju odugovlačila sa završnom obradom. Danas ću, sutra ću, pa se to rasteglilo na pola godine. A samo sam morala da je postavim, dodam kaiš i ušijem dugme. Posao od nepuna dva sata, jer sam postavu ušivala ručno.




Torba je malo većih dimenzija, onakve kakve nosim leti, ali će odlično poslužiti za moje sportske aktivnosti. Dobro, nije baš za sport već za jogu, ali se oprema ne razlikuje puno:)))
Recept je ovde, vunicu sa kojom sam radila možete naručiti ovde. Radjeno je od turske "Angora Millennium Batik" vunice, dve nijanse, jedna na braon-narandžasto, a druga nijanse zelene. Torba se radi u jednom komadu, nema ušivanja, i sve se radi sa lica, tj. plete se u krug!

I da, oduvek me je zanimalo zašto male žene vole velike torbe?

13.10.12

Džuksi

Moj odnos prema kućnim ljubimcima je prilično ambivalentan. U stvari, pre bih rekla da ih volim, ali ne u svojoj kući! Imam sve uslove da ih držim, volim životinje, ali ne volim da vodim brigu o njima. (Uh, sada će me razapeti:)))) I ne volim da mi se motaju oko nogu, da me ližu, da se pentraju na krevet na kojem sedim i spavam i sl. Zato su ribice idealni kućni ljubimci, još samo da voda ne mora da se menja u akvarijumu... Navaljivanju Indijanaca da imaju kućnog ljubimca se  još uvek  uspešno odupirem, samo spomenem one manje lepe poslove koje bi morali da rade. A i natrljam im nos sa mačkom koju imamo, a o kojoj deda vodi računa. Tu mačku ne doživljam kao kućnog ljubimca, već kao dvorišnog ljubimca, koji uredno dolazi da se nahrani i napoji, a po kući mi ne šeta...
No, moje drage kume, imaju jedno lepo veselo kuče, bišona koji se zove Lana, a tepamo joj Džuksi, Džukeleta, Džulka i sl. E sad, pošto sam rekla da neću da je čuvam kad one odu na neko putovanje, morala sam da izvadim fleke, pa da joj nešto naštrikam. Prosto mi dodje da se igram s njom, al' na sreću ta napast me brzo prodje:)) No, bez sve šale, ovo odelce sam zaista radila s ljubavlju!


Recept: ovde

24.9.12

Mercedes

Malo morgen:)))


Elem, pre jedno dve godine kupila sam vunicu "noro" i bila sam oduševljena. Tada sam prvi put u životu kupila baš baš skupoceno  predivo (100gr - 18 evra). Kupila sam dve štrengle i kada sam drugaricama rekla koliko sam platila, nisu mogle da veruju svojim ušima. Da bih plastično objasnila kakvo je to predivo, rekla sam im da je to mercedes medju vunicom. Naravno, zavitlavale su me do besvesti zbog mercedesa, ali preživela sam:)))


I onda se pune dve godine kuvalo u meni šta da od toga napravim. Dve štrengle, ca. 600 metara. Nešto veće i ozbiljnije ne dolazi u obzir, nemam dovoljnu količinu. Da napravim samo jednu veću trouglastu maramu, žao mi je, htela bih i neku kapu i rukavice, pa makar i bez prstiju. Da se kompletiram, sa sve ciklama bundom (ko razume, shvatiće:))), pa nek' ide život! Taman sam pre nekog vremena rondala po zalihama i naletim na lilavsku Unitasovu "luciju" i tu mi klikne. Savršeno se uklopilo, ja zadovoljna, ostala mi još jedna štrengla za rukavice i kapu. I to mislim da znam kako ću i šta ću. Pripremiću se na vreme za predstojeću zimu...


No, da se vratim na "mercedes". Duboko sam se razočarala. Osim boja i nijansi koje su fantastične, ostalo je sve vrlo prosečno i obično. Volim kada je nit neujednačena, to daje lepu teksturu, ali ovde se desilo da vunica nije dobro upredena, pa na momente liči na klikere. Zatim, vunica koja toliko košta ne bi smela da ima prekid, ovde je bila vezana čvorićem. Meni to ne smeta kada kupim St. George (prosečna cena 1 evro po  štreni), ali za ovo sam "otpala"! A vrhunac svega mi je bilo trunje. Pošizela sam! Ne znam da li je ovo slučajnost ili su to uobičajene pojave za "Noro", u svakom slučaju, odbilo me zauvek.
Lažem, ako je nadjem po pet puta nižoj ceni, kupujem:))))

18.9.12

Podmetač

Nekada mi se desi da posle nekog ozbiljnijeg štrikaćeg poduhvata zapadnem u stanje hibernacije. Ne traje dugo, ali čisto da se zna da mi ponekad dodje. Onda se mislim šta ću da pletem, pa ne mogu da se odlučim. Ili mi fali vunice (o, da, znam da zvuči čudno, ali nemam baš onakve kakve želim, već imam samo gomilu od koje me ponekad uhvati muka, na sreću, pa brzo prodje:))) ili ne znam šta da radim, a moram da radim ili u najvećem broju slučajeva moram da imam neki lagani "mozak na pašu" projekat za štrikerska druženja! To znači da se samo štrika pravo, nema brojenja, uklapanja, može da se priča, da se jedu kolači  i ogovaraju muževi:)! 


E, pa u jednoj takvoj pauzi sam napravila ovaj podmetač za šolju. 



I to za posebnu šolju koju sam dobila na poklon. Šolja  dovoljno velika za udarnu jutarnju dozu turske kafe, za popodnevnu nesicu, a zimi kad me uhvati želja za finoćom ili se već prepijem kafe, za čaj. Naravno, da stvar bude bolja, odlično služi i kada se šolja vadi iz mikrotalasne...


A sada malo i tehnički podaci:
Pleteno od čiste vune "Alempijević", filcovano u mašini za veš na 40 stepeni (sa šarenim vešom), malo veza, jedna aplikacija u obliku srca i postava! 

posle filcovanja

Na žalost, nisam izmerila dimenzije pre i posle filcanja, ali ako će nekom koristiti, radila sam iglama br. 5, 40 petlji i 38 redova! To je sav nauk. 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...