17.5.13

Crno beli svet

Malo crne akrilne boje, beli flomaster, reklamna kutija neke banke u koju je bilo upakovana mala kesica kafe (za jednu šolju;) i četiri papirne loptice. Kada se sve to udruži, nastane kutija za nepotrebne sitnice:


U pozadini svira:


9.5.13

A na buvljaku:

džidže i košulja!
Džidže su u stvari lanac koji je  dug skoro četiri metra, tako da može puno puta da se obavije oko vrata. Drveni geometrijski oblici i nešto malo valjkastog "srebra" i to je to. Za 200 dindži (malo manje od dva evra) puna kapa;)
Obožavam ove lanene košulje što liče na mantile. Imam ih nekoliko i vrlo rado ih nosim. Ali kad sam došla kući primetila sam da košulja ima malu rupicu na ledjima.


To je naravno, zahtevalo intervenciju, a onda me je krenulo. Nekoliko heklanih  cvetića koji su konačno našili  svoje mesto. Da prednjica ne bude baš obična, dodala sam i ovo:



Morala sam da vezem u boji, da ne podseća na minimalizam;) Od koga mi se btw, diže kosa na glavi...
Buvljaci su pravi odmor za dušu, novčanik i kreativnost. 

25.4.13

Vremeplov 10

Ovih dana  mi je pod ruku došla ova fotografija:


 Bilo je to negde početkom onih gadnih devedesetih, pre nego što su se zahuktale, na venčanju moje drugarice. U to vreme nekako nije bilo u modi da se prave veliki svatovi (ili se ja nisam kretala u takvom društvu). Mladenci, kumovi, par drugara, žurka u stanu i to je bilo to. Bez šljaštećih haljina, štiklica i sličnog dekora.  Ali da  ne bude baš sve obično, mlada je bacala buket. Ja sam ga uhvatila i evo već više od dvadeset godina čekam da me muž (nevenčani) privede oltaru. Grešno živimo sve ove godine, tačnije još uvek sam na probnom radu, a i deca su nešto navalila! Ne da se Sindža:)))!  No, sav ovaj uvod nije priprema, ni objava venčanja, već prikazivanje džempera;))!
I tada i sada najomiljenije boje: žuta, narandžasta i zelena. To su bili ostaci pamučnog konca, koji su se uklopili baš onako k'o iz beneton dućana  koji je u to studentsko vreme bio  misaona imenica... I rukavi su bili tri četvrt, nisam imala dovoljno za normalne rukave. Na žalost, posle nekoliko godina sam ga oparala, pamuk se ofucao i nije mi više bio lep.
Lanena torba na ramenu je u funkicji i dan danas. Ona je još uvek u istom stanju, iako se nosi vrlo intezivno tokom celog leta.

Da li ste primetili naramenice? Bože, k'o razbijač! Moda je čudo.

9.4.13

Još malo šarenog...

Otvaram sezonu proleća sa ovom divnom haljinom:


Dugo sam je želela,  a sad su se kockice napokon složile:)))
Kada mi je haljina juče stigla, ja je sva srećna i poletna obučem i pravac kod muža da me vidi. Razgovor je tekao otprilike ovako:

Ja: "Pa šta kažeš?"
On: "Šišala si se?"
Ja: "Ma, ne.."
On: "Aaa, pa, čekaj,  nisi se ofarbala?!"
Ja: "Aman čoveče, pa vidi haljinu!"
On: "Šta s haljinom?"
Ja: "Je l' ti to mene malo z...?"
On: "Pa, ono, nije loša!" 
Ja: "Ne svidja ti se?"
On: "Pa ti znaš da ja takve stvari ne primećujem. Je l' ti primetiš kad ja na kola stavim novu izduvnu granu?"
E, tu sam već ostala bez teksta:))))
Jednom Bosanac, uvek Bosanac! Al' što reče Babćeha (pletačka drugarica):

”…Kakav je, takav je, 
drži ga ne daj ga,
jer je muškarac!…”

kućice u cveću

Bez sve šale, toliko mi se dopada, da mi se čini da se neću vaditi iz nje:))) Ovu i sve divne, bajkovite i vesele haljine izmaštava i šije Ljilja, divna, blaga žena sa bujnom maštom! 



Sedim i hvatam sunce na još uvek neofarbanoj stolici;)  Ma samo sam htela da pokažem kako izgleda postava, u stvari to je još jedna haljina. Mogu da je nosim i obrnuto (to da me ne ureknu;))!

Kad bolje razmislim ovo mi je treća haljina u životu, one što sam šila(ovde, ovde i ovde) i one za plažu ne računam, i dolazim do zaključka da što sam starija, ja sve ludja. Prva haljina mi je bila maturska, crna, svilena i grdno ozbiljna,  ma k'o da sam mafijaška udovica. Čudo jedno, što devojke vole da izgledaju starije i ozbiljnije.  Druga je bila neka onako bezvezna, nosila sam je dva, tri leta i batalila. A kupila sam je da bih mogla da nosim uz nju letnji slamnati šešir. Kad se šešir izgubio formu, prestala sam da nosim haljinu...
A za ovu sam smislila i ime: Šangri La - haljina večitog proleća...

4.4.13

Šareno je moja omiljena boja

Nije mi uspelo da prizovem proleće, ali ne predajem se. Veliki šareni džemper lepo napreduje, uhvatila sam ritam i radim, ma sve se puši:)) To, naravno, ne znači da ću samo njega raditi, ali dok mi se ne ukaže i prikaže novi projekat stvari stoje tako.


U međuvremenu sam omalala jednu policu:


Nadam se da će drugarica biti zadovoljna, a ako i ne bude, polica će garantovano biti vraćena na staro mesto! U kantu neće sigurno;)))


Kasno sam se setila da je fotografišem pre bilo kakve intervencije, ali možete je lako zamisliti. Ovakve police su bile jako moderne pre jedno tridesetak godina. Puno drvo, tamno braon, ma svaka druga kuća ih je imala (ili se bar meni tako čini). I mi smo je imali u stanu, u trpezariji i na njoj su stajali oni lepi ukrasni tanjiri i neke glinene posude. Znam bar još jedno pet stanova u kojima sam viđala ovu policu...


Red je bio i da se ona malo podmladi....
A i sunce konačno da nas ogreje!

15.3.13

Sunčana marama

Taman sam pomislila da će ova marama sačekati sledeću sezonu, ali kako stvari stoje, imaću vremena za još jedan (počasni) krug.


Bojama prizivam sunce....

10.3.13

Visinske pripreme

Već jedno duže vreme pripremam se da pletem džemper. Al' ne makar kakav, već jedan lep, šareni, mnogobojan (kako zvuči;))) I čekam da mi naidje inspiracija ili bolje rečeno da sa matematikom budem na ti.
Prve korake sam već uradila, tj. kupila sam vunicu u jednoj maloj lepo snabdevenoj radnji, kod Nace i njenog tate. Vunica je divna, ruska, dobrog sastava, 100 % merino vuna ili mešavina vune i sintetike, 50 grama ima 200 metara. Sasvim lepo za kombinovanje, boje su divne. Jako je teško kod nas nadji vunicu koja ima tako veliki spektar boja. Sad kad sam ih ovako poredjala, vidim da mi nedostaje još koja nijansa zelene, ali i to ću brzo ispraviti.


Jedva čekam da krenem, ovo mi je zaista izazov....

21.2.13

Gotov "Skadar"

Marama oko koje sam se napatila, ali samo na početku je konačno gotova:


Nisam mislila da će ovo pletenje da traje ovako kratko, ali završila sam je za dvadesetak dana (uz gledanje serija). Kad sam došla negde do polovine, bio mi je dovoljan samo jedan pogled na šemu i ruke su same radile. Sad verujem, da bi sledeća marama mogla i žmurećki da se uradi;)


Doduše, pojavio se i jedan mali problem: pitanje jakne, tašne i cipela. Elem, ovo nisu moje boje (nisu bile do sada), pa sada moram malo da se ukompletiram.... Kakve slatke muke!


Ovako izgleda sa naličja, skoro pa da mogu i tako da je nosim:


Recept je ovde!

10.2.13

Malo promene

Morala sam nešto da menjam. Jedan deo materijala sam dobila, jedan deo dokupila, pa sašila "odelo" za fotelju i presvukla stolicu. Neka i guza malo uživa:)))


Sledeći korak: krečenje? Nisam sigurna, ali nešto me vuče!

27.1.13

Skadar

Već sedam dana se patim sa pletenom maramom. Što po danu ispletem, pred spavanje oparam, pa tako cele nedelje. Skadar, Skadar, pa to ti je! Kad sam rešila da radim ovu dvobojnu trouglastu maramu koja se plete u krug, pa se posle iseče, nisam ni pomislila da bih mogla da naidjem na bilo kakve poteškoće. Tim pre, što sam istu mustru već radila na ovoj torbi. No, medjutim...


Za početak, ne volim da pletem sa pet igala. Umem, al' ne volim. Iritira me zveckanje, vuna mi se upliće, zbog toga i ne pletem čarape (osim ako ne nabavim one male igle od dvadesetak centimetara, što podsećaju na igle za lutke ili za zezanje, a ne za ozbiljan rad). I još uvek nisam sigurna da li čarape mogu da se pletu sa istim? Molim da me neko prosvetli, ako ima iskustva!
Dalje, šema tj. crtež koji je dat u mustri nije precizan. Nije označeno kada se mustra ponavlja, ne piše broj redova i slično.  Na žalost, kada pletem navikla sam da pratim uputstva i isključim mozak što je dovelo do toga da sam se malko razmazila ili ako baš hoćete zatupavila. Nikako da se snadjem sa početkom i krajem, šta dodajem, gde završavam i slično. A onda k'o za inat u glavi odzvanjaju reči Poglavice: "Ženo, sve je matematika!" Zemljo, otvori se, opet je u pravu:))) O, da posipam se pepelom, ali tako je bilo cele prošle nedelje.


I konačno, sve nedoumice rešim, završim pletenje sa pet igala i predjem na male okrugle igle (40 cm) ali pogrešno polepim papire. I jovo nanovo!
Sigurno vas neću slagati da sam parala i počinjala jedno trinaest puta. To mi se nikada nije desilo. Ako mi ne ide, znači da ne treba da radim i da gubim vreme, ako već mogu nešto drugo. Nije mi "o glavu"! No, super je jedna stvar. Nisam odustala, a i neću to je sigurno. Danas sam ponovo započela, i nekako imam utisak da sve štima i da je u najboljem redu. Recept sam ponovo odštampala, krenula da radim kao da radim prvi put i baš mi je lepo. Zadovoljna sam što me jako drži da radim dalje i što nisam odustala. I pri tome nisam bila nervozna, nisam psovala, već sam onako gandijevski mirno radila sve ispočetka...

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...