Otvaram sezonu proleća sa ovom divnom haljinom:
Dugo sam je želela, a sad su se kockice napokon složile:)))
Kada mi je haljina juče stigla, ja je sva srećna i poletna obučem i pravac kod muža da me vidi. Razgovor je tekao otprilike ovako:
Ja:
"Pa šta kažeš?"
On:
"Šišala si se?"
Ja:
"Ma, ne.."
On:
"Aaa, pa, čekaj, nisi se ofarbala?!"
Ja:
"Aman čoveče, pa vidi haljinu!"
On:
"Šta s haljinom?"
Ja:
"Je l' ti to mene malo z...?"
On:
"Pa, ono, nije loša!"
Ja:
"Ne svidja ti se?"
On:
"Pa ti znaš da ja takve stvari ne primećujem. Je l' ti primetiš kad ja na kola stavim novu izduvnu granu?"
E, tu sam već ostala bez teksta:))))
Jednom Bosanac, uvek Bosanac! Al' što reče Babćeha (pletačka drugarica):
”…Kakav je, takav je, drži ga ne daj ga,jer je muškarac!…”
kućice u cveću
Bez sve šale, toliko mi se dopada, da mi se čini da se neću vaditi iz nje:))) Ovu i sve divne, bajkovite i vesele haljine izmaštava i šije
Ljilja, divna, blaga žena sa bujnom maštom!
Sedim i hvatam sunce na još uvek neofarbanoj stolici;) Ma samo sam htela da pokažem kako izgleda postava, u stvari to je još jedna haljina. Mogu da je nosim i obrnuto (to da me ne ureknu;))!
Kad bolje razmislim ovo mi je treća haljina u životu, one što sam šila(
ovde,
ovde i
ovde) i one za plažu ne računam, i dolazim do zaključka da što sam starija, ja sve ludja. Prva haljina mi je bila maturska, crna, svilena i grdno ozbiljna, ma k'o da sam mafijaška udovica. Čudo jedno, što devojke vole da izgledaju starije i ozbiljnije. Druga je bila neka onako bezvezna, nosila sam je dva, tri leta i batalila. A kupila sam je da bih mogla da nosim uz nju letnji slamnati šešir. Kad se šešir izgubio formu, prestala sam da nosim haljinu...
A za ovu sam smislila i ime: Šangri La - haljina večitog proleća...