22.8.13

Bosančice

Meni često muž kaže da sam ja najgora moguća kombinacija. Bosansko-lička. Al'  eto ima(m) sreće, pa sam rođena i odrasla u Novom Sadu, u ravnici, pa to ubija taj brdsko divljačni karakter, tj. svodi ga na najmanju moguću meru;))) Lepo sam pripitomljena, na (njegovu) sreću...
E, sad zov divljine ume da proradi i kod mene. Opiči me nekad nostalgija, pa se strašno zaželim i blage Bosne i divlje Like istovremeno,  i mirisa vazduha i ukusa vode iz izvora i bunara, i zrikavaca i laveža pasa kojih sam se kao dete jezivo plašila, i kuruze i base, ma kad bolje razmislim to je žal za detinjstvom i bezbrižnim raspustima i onom osećanju dosade i sporog proticanja vremena.
I zbog svega toga sam isplela i ove zepe, priglavke, pape, popke, nazovite ih kako želite:


Prvi put u životu sam isplela ovako nešto, bilo je vrlo jednostavno, bosanski, ali ironija naravno umeša svoje prste, pa je mustra na engleskom...
A od moje drage tetke sam dobila i ove priglavke:


tabani

One su mi kao za svečane prilike, a za svaki dan jedne ovakve:


Moja najmlađa Indijanka ih zove "klizalice". Po parketu može da pravi savršene piruete, ali i to ću rešiti stavljanjem tačkica sa bubrećim flomasterom... biće teže;))

Za jogu su dušu dale....

Ličani ih zovu coklje. Postoji samo jedna razlika: na tabane prišiju gumu (unutrašnju od točka), pa mogu da se nose i napolju. Ako neko slučajno zna kako se rade, bila bih zahvalna! Ne znam da ih ispletem, a nisam ni videla da mogu negde da se kupe, bar ne u Novom Sadu.

11.8.13

Haljine, tunika, torba...

Kad je bilo ovo ludilo od vrućine ja sam sedela za šivaćom mašinom. Bila sam vrlo produktivna i za deset dana sam sašila tri haljine, jednu tuniku, dvanaest jastučića za stolice na terasi, dve torbe i to je to. Još uvek me drži želja i volja za šićem. Nekako sam se uvežbala i sad se usuđujem da radim i nešto komplikovanije. Nekad se neke stvari jednostavno postave na mesto same od  sebe. Čučnu. Ili jednostavno moraš da sazriš. E pa tako i ja sa šivenjem. Konačno smo kliklnuli, mislim šivenje i ja:)))
Dakle, evo mog šića:




Sada imam pet haljina istog kroja. Evo ih ovde, ovde i ovde. Šta da radim, kad mi se model  mnogo dopada. Prijatna, lagana, široka, za ove vrućine dušu dala. Treću ovakvu haljinu sam šila drugarici. Bogami je ona to svojski odradila. Izvadila je kroj za sve tri haljine i lepo isekla, moje je bilo samo da spajam, tj. šijem. Inače, vađenje kroja i sečenja materijala je meni noćna mora. Mislim, nije mi teško, u stvari jeste teško, leđa me đavolski bole i kada nešto šijem, uvek jedan dan krojim i sečem, a drugi spajam. Sad imam šegrta, pa neće biti problema (psovala me u sebi, garant:)))! 
I ovaj plavi materijal sam kupila da sašijem haljinu, ali sam se predomislila. Čini mi se da ne bi bilo baš normalno da sašijem i treću istu haljinu odjedanput. Ovo je nešto između haljine i tunike, može da se nosi sa majicom ispod, a i ne mora. Dušu dalo za kombinovanje, a i uz moju crvenu kosu ide odlično.


 Ova plava velika lanena torba bi bila brzinski projekat da nisam malo vezla na njoj. Mislim da joj to baš daje čar.



 Ovakvih dvanaest jastučića sam radila dva dana. Moja draga komšinica mi je pokazala caku kako i čime da napunim jastučiće da imaju lepo držanje i formu. Kad se peru samo se ubace u mašinu, nema skidanja navlake. Ukratko: sašije se postava od koflina i u njega  se stavi sitni sunđer. Jednostavno za šivenje, ali je proces dugotrajan. Sad mi je žao što nisam fotografisala sve korake u izradi pa lepo pokazala, ali drugi put. Morala sam da se koncentrišem na šivenje, jer nisam od onih što mogu da rade dva posla odjednom:)))


U ovakvom šivaćem raspoloženju sam još uvek, ali ni pletenje ne zapostavljam. To je tema sledećeg posta!
A ako se neko zapitao zašto toliko šijem haljine, odgovor je vrlo jednostavan: ugojila sam se i nemam šta da obučem. Iz istog razloga me i ne vidite na fotografijama;)))) A ako i omršavim, opet mogu da ih nosim, samo što će da stoje još bolje....
Oduvek sam bila multipraktična. Čini mi se da mi je to jedna od boljih osobina....

26.7.13

Lako k'o perce

Jedva čekam da zaladi, pa da malo prošetam ovu moju maramu:


Mnogo sam zadovoljna kako je ispala, boje su mi baš čučnule. Još samo da nabacim neku sivu ili žutu žaketu i bog da me vidi;))) Vunicu sam kupila kod naše drage Nace po povoljnoj ceni, a pošto mi je i mustra jako legla spremila sam još koju kombinaciju... Doduše, sad se dvoumim da li da radim još jednu maramu ili da se bacim na pletenje čarapa kako bih potpuno spremna dočekala hladne dane. 



Ovako izgleda kad se raširi:


16.7.13

Sliku svoju ljubim

Pre mesec dana smo krečili dnevnu sobu. U principu, sve je ostalo isto, soba je bela i dalje, ali sam malo pretumbala raspored slika na zidovima. Neke slike su našle drugi zid, neke su mi dosadile, pa sam ih sklonila iz vidokruga (možda do sledećeg krečenja!?), a neke zidove sam ostavila prazne sa namerom da na njih okačim svojih ruku delo. Hoću da gledam u ono što sam zamislila. E, sad za to su mi trebale visinske pripreme:))) Moj čovek je svako malo, po nekoliko puta dnevno pitao: "Dobro, ka' ćeš?, ne mogu da gledam u praznan zid, osećam se kao u čekaonici kod doktora..." Ništa mi drugo nije preostalo nego da kažem "Evo, sa' ću!" , "Samo da kupim platno!", "Danas", "Sutra", "Kad dobijem inspiraciju..." (I onda se nerviram kad čujem Indijance sa istim odgovorima, bože na koga li su!?:)))
Elem, platno sam kupila, dobila sam čak i nešto što liči na štafelaj i onda sam u belinu gledala jedno desetak dana.
E, danas su mi se kockice poklopile i u jednom dahu sam ovo uradila:

MOZAK, akril na platnu 80 x 100

Moje prvo "pravo" platno, baš sam ponosna i zadovoljna...






Čini mi se da ću se ozbiljnije pozabaviti ovim slikarijama. Tako se lepo osećam....

8.7.13

Jedan narandžasti post

Svašta radim ovih dana. Pletem, šijem, čitam,  zezam krizu, odmaram...
I sinoć nešto razmišljam o onome šta sam uradila. Šta god je to bilo, bilo je narandžasto:)))
Kupila sam velike frotir peškire u radnji koja prodaje materijale (moje je bilo samo da ih porubim), obučena u narandžastu lanenu košulju. Kad me je prodavačica videla sa vrata mi je rekla: "Gospođo, imamo za vas divne frotir peškire, baš tako narandžaste kao vaša košulja!"  Ja pogledam, kad stvarno, ista istacka boja, moja omiljena.  Naravno, kupim iste, pogled mi luta dalje, vidim narandžasti flanel, kao stvoren da obučem dasku za peglanje. I daska za peglanje dobije novo ruho, narandžasto naravno:)))

kad peglam, učim geografiju

I dalje sam bila raspoložena za šivenje, pa sam uradila jedan mali novčanik. 





Počela sam da pletem jednu novu maramu:


Dugo mi je trebalo da ukapiram mustru koja je napisana na punih dvadeset strana. Glava mi je bila kao lonac (prazan, naravno:))), čitava tri dana... U jednom momentu mi se sve razbistrilo i počela sam da pletem k'o munja... Kako uradim red, ja je samo širim i gledam. Oduševljena sam kombinacijom boja, a vunicu sam kupila kod "Nace". Boje se menjaju same od sebe;)))


Ali tu sa narandžastom nije kraj. Danas sam imala na sebi:

narandžasta haljina i cipelice

Sve ovo je zaista bilo spontano.... onako narandžasto.
Falila mi je samo ceđena narandža ili pita bundevara pa da budem kompletna....

17.6.13

Ljubi je majka

Moja velika Indijanka do pre nekog vremena  uopšte nije bila ljubitelj pletenih stvari. Bilo koje vrste. Nije volela pletene kape, šalove, a tek o džemperima da ne pričam. Ukratko, to je za nju sve bilo "seljačija".Tako je nazivala moje pletenje. Vrlo suptilno:))))


Na sreću, vremena se menjaju, a i taj pubertet je ludilo jedno. Zimus je polako počela da ronda po mojim pletenim maramama i da ih nosi u školu. Svaki dan drugu. Moram da priznam da je imala i omiljene, pa je te nosila više puta. Ja sam, iskreno rečeno, ostajala bez teksta. Nisam mogla da se načudim. Odjednom je "seljačija" ukinuta, na moju radost. Ali nisam smela mnogo da se radujem, već onako iz prikrajka gledam kako će se stvari odvijati.
Na red su došli i džemperi.Moji, ali nema veze. Hoće da ih nosi, pa sve pita za dozvolu. A meni srce k'o kuća:))))


Onda je počela da me upoznaje sa drugaricama iz škole. Jedan od opisa je bio i ovakav: "Znaš, i njena mama zna da plete!" Tada sam shvatila da ima nade;))) Nikad nije kasno!
Pre jedno mesec dana smo išle u šoping. Ovo mrzim iz dna duše, al'  sam stoički izdržala. Nisam gundjala, zakerala, nisam pokazivala znake dosade, sve je bilo k'o iz filmova. Onda smo naleteli na neki rupičasti končani džemper za koji je Indijanka pokazala svidjanje. I sledilo je pitanje: "Da li bi ti znala ovo da uradiš?" Mislim se ja, e mala svašta pitaš, što bi Englezi rekli, to je pis of kejk.
Rečeno, učinjeno, džemperić je uradjen, i nosila ga je već nekoliko puta. Spremam se za drugi, al'  sad imam malo više lufta. Bitno je da je na dobrom putu....

3.6.13

Gumenjaci

Nisu baš obični crni i dosadni, al' su gumenjaci. Od kako je pej pal pohodio ove naše krajeve, tako je meni zanimljivo da čačkam i gledam na netu šta bih mogla da kupim da je interesanto, jeftino i da ne može ovde da se nadje. Za  sve što nije takvo, ubiju te u pojam dodatni troškovi poput carine i poreza, koje u stvari ne bi trebalo da se plaćaju, ali se u stvarnosti plaćaju,  (izeš zemlju koja se ne pridržava propisa koje je sama donela... )ovako bi mogla do sutra, ali da se vratim predmetu ove moje priče. I u takvom jednom pohodu na virtuelne dućane naletim na ove providne gumene čizme-cipele:


Kroj isti kao i martine, dušu dalo za ove bljuzgavice i one prelazne periode izmedju jeseni i zime i zime i proleća. U stvari o blagodetima gumene obuće nema ni potrebe da pišem, sve se zna. Elem, zašto sam ja u stvari kupila ove gumenjake? Iz jednog vrlo prostog razloga: to mi je bila glavna motivacija za pletenje čarapa. Nikada do sada nisam isplela ni jedan jedini par čarapa. Rukovodila sam se ovom mišlju: koji će mi očin čarape, ako se ne vide!? Ne vide se ispod pantalona, čizama, a suknje ne nosim,  u kući se ne vide od papuča, znači niko ih ne vidi, jedino ja znam da ih nosim. E, pa neće više biti tako. Ovo je idealna obuća za ručno pletene čarape.


Do jeseni ću da uradim nekoliko pari, pa ću da uparujem sa sve pertlama:))) 


Jedino me je muž upozorio: "Sad ne sme da ti se vidi krompirić:)))!" 
Čak sam i veličinu potrefila. Veće su za ceo broj, ali na debele vunene čarape će sigurno biti sasvim ok. Mislim da ću čak moći i priglavke da obujem pa da se vide, i to one bosanske sa sve šarom. Šta ćeš lepše;)))!?

26.5.13

Vez i šiće

Ovih dan uživam u sitnim ručnim radovima.



Trudim se da malo rasteretim zalihe materijala (o tome jednom drugom prilikom), da uradim nešto brzo, da je rezultat odmah vidljiv. 
Juče sam uradila neseser i petatonicu. 



Vez ide brzo, još uvek vežbam!
A od materijala koji mi je ostao od ćerkine prošlogodišnje male mature(ja sam ga oslikala) napravila sam peratonicu i vežbala mašinski vez:



 

20.5.13

Pletem plavo

Moram malo da odmorim mozak i da napravim pauzu od pletenja komplikovanog džempera. Sunce ogrejalo,  vuna topla, koncentracija popustila, a velika potreba da se nešto plete. Kad zapadnem u takvu vrstu krize k'o kec na jedanaest mi dodje ova marama:


Osma po redu, a nije mi dosadila. Još davno sam rekla da je ovo mustra mog života i znam da se neću zaustaviti. Da ne bude baš sve jednostavno i jako plavo, dodala sam ove loptice od filca. Prave se jednostavno i brzo, a tut je ovde.

I da, ubola sam se nekoliko puta na iglu i boli ko sam djavo:)))

17.5.13

Crno beli svet

Malo crne akrilne boje, beli flomaster, reklamna kutija neke banke u koju je bilo upakovana mala kesica kafe (za jednu šolju;) i četiri papirne loptice. Kada se sve to udruži, nastane kutija za nepotrebne sitnice:


U pozadini svira:


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...